Ne trebamo ni naglašavati koliko se žena promijeni kad postane majka, njen se život doslovce okrene naglavačke.

Preko noći od razigrane i bezbrižne djevojke postaje odgovorna osoba koja se brine za još jedno malo, krhko i nježno biće. No kakva je situacija s očevima? Jedan je tata tako na Redditu odlučio pitati ostale muškarce šta ih je najviše iznenadilo kada su prvi put postali očevi, a neki njihovi odgovori ostavit će vas bez teksta, prenosi index.hr.

Shvatio sam da me jednog dana više neće biti

”Ono što je mene najviše iznenadilo bio je trenutni osjećaj smrtnosti. Kad mi je žena rekla da je trudna, nešto što sam tako dugo želio čuti, moja prva pomisao bila je: ‘O, moj Bože, jednog ću dana umrijeti.’ To je nešto čega sam, naravno, oduvijek bio pasivno svjestan, ali ne nešto zbog čega me posebno bilo briga. Odjednom mi je postalo stalo i postao sam svjestan.

Jednog dana više me neće biti, možda ću umrijeti bez ikakvog upozorenja. A moja kćerka morat će nastaviti bez svog tate do kraja života. Možda će imati 50 godina kad umrem, možda će imati samo pet. U svakom slučaju, postao sam svjestan da se moram pobrinuti za nju da nikad ne ostane sama.

Svake sekunde joj moram dati sve što imam jer možda mi je posljednja. Moja posljednja sekunda, moje posljednje riječi, moja posljednja prilika. Moram biti tu za nju 100 posto vremena, raditi sve što mogu da je pripremim za svijet u kojem mene jednog dana više neće biti”, napisao je jedan otac.

”Mene je iznenadilo da čak i dandanas, kad sam otac predivne djevojčice, ne mogu podnijeti djecu. Svoje dijete da, ono mi je sve, ali ostali klinci i dalje su mi nevjerovatno dosadni i naporni”, priznao je drugi.

Bebe kake više nego što sam mislio

”Postao sam tata prije tri sedmice. Ono što je mene najviše iznenadilo je činjenica koliko sam zabrinut i uznemiren kad moju bebu drži bilo ko osim mene i moje supruge. Mislio sam da neću biti toliko zaštitnički nastrojen kad postanem otac, ali očito sam se prevario. I da, bebe kake mnogo više nego što sam očekivao”, napisao je u komentaru još jedan tata.

”Mene je iznenadilo kako se moji osjećaju prema njemu mijenjaju, barem na početku. Kad se rodio, to je bilo prije dvije godine, mislio sam da ću osjećati tu silnu ljubav koju većina roditelja opisuje. Ali nisam, nekako sam osjećao nezainteresovanost. Ok, ovaj tip se samo pojavio i stalno plače, a ja bih trebao osjećati neku posebnu vezu s njim?

No kad je navršio tri mjeseca, počeo se smješkati i komunicirati, počeo sam osjećati privrženost. Znao sam da ga volim. Ali apsolutni trenutak u kojem sam shvatio da mi je to malo biće sve na svijetu bio je kad sam ga slučajno udario stolicom u nogu. Plakao je, a ja sam se osjećao toliko loše kao da gubim tlo pod nogama. Tad sam shvatio – svaka njegova bol postala je i moja. Od moje prvobitne nezainteresiranosti i bezbrižnosti došao sam do beskrajnog straha za njegovu sigurnost, koji traje i dandanas. Zapravo, uvjeren sam u to da nikada neće prestati”, priznao je četvrti tata.  (Tuzlanski.ba)