Često u nerazmišljanju ili strahu da nešto partneru kažemo uživo, to učinimo putem poruka. I pogriješimo, jer postoje stvari koje je ipak bolje saopćiti licem u lice.

Ovo ne bismo smjeli saopćavati porukama:

Žalbe – Primjedbe tipa “Opet nisi izbacio đubre”, “Da li moram sto puta da kažem da usisaš kuću”, trebalo bi saopćiti uživo. S obzirom na to da druga strana ne čuje glas, ne može da zna koliko je situacija ozbiljna. Iz istog razloga, klonite se i optužbi.

Uvrede – “Ti si neodgovoran”, “Nisam upoznao/la bezosjećajniju osobu”, “Gadiš mi se” – izjave su koje nikako ne bi trebalo da se nađu u pisanoj komunikaciji. Zvuče pregrubo, a osim toga, kasnije možete da se pokajete, pogotovo ako ste reagirali impulsivno.

Izvinjenja – Lijepo je izviniti se kad uradimo nešto loše, ali ni izvinjenjima ni dugim objašnjenjima nije mjesto u porukama. To su stvari koje treba riješiti uživo ili barem putem telefonskog razgovora.

Važne informacije – Nemojte važne vijesti, bilo lijepe ili ružne, saopćavati preko poruka. Vijest o unapređenju, otkazu, prva izjava ljubavi… ne bi trebale biti prenesene u pisanoj formi.

Tajne – Uvijek razmišljajte da vašu poruku može vidjeti druga osoba, slučajno ili ne. Zato o onome što vam je veoma važno, ne ostavljajte pisani trag. (Avaz)