Neki poriču grešku jer vjeruju u jednostavnu logiku: Ako ne priznate da ste učinili nešto loše, onda za to ne trebate preuzimati odgovornost. Možda se plaše posljedica…

Ponekad znamo da smo pogriješili, no to nam je teško priznati pred drugima, do te mjere da smo često spremni negirati pogreške. U nekim situacijama spremni smo napraviti čak i pravu malu dramu da dokažemo da smo u pravu, iako smo svjesni da nije tako. Stručnjaci kažu da takvo ponašanje ima svoje dublje razloge, a portal Bright Side donosi pregled nekoliko ključnih.

1. Kontrolišu nas naše emocije

Kad duboko vjerujemo u nešto, ili nam je stalo do određene teme, teško ćemo zadržati osjećaje o tome. A kad nas neko drugi još  pokuša uvjeriti da je suprotno mišljenje ispravno, mogli bismo eksplodirati. Budući da su naše emocije jake, ponekad je teško biti racionalan i logičan, čak i ako duboko u sebi znamo da smo pogriješili, prenosi 24sata.hr.

2. Možemo se osjećati ranjivo

Ako ste navikli uvijek biti u pravu, to može ‘nabildati’ osjećaj samopouzdanja, pa čak i učiniti da se osjećamo jačima. S druge strane, ispriku možemo vidjeti kao znak slabosti. Još jedna neugodna emocija koja se tome može dodati jest osjećaj  poniženja, iako isprika, zapravo, zahtijeva puno hrabrosti i unutarnje snage.

3. Ne želimo se činiti nedostojnima

To može biti posebno očito ako imamo neke ovlasti i zaduženi smo za puno ljudi. U ovom slučaju, ne možemo si dopustiti da pogriješimo ili pokazati da smo bilo što krivo učinili, u protivnom bismo se mogli činiti neprikladnima za vodeću ulogu u kojoj se nalazimo. Ali u stvarnosti, ljudi bi mogli izgubiti poštovanje prema vođi koji odbija priznati da ponekad može pogriješiti.

4. Plašimo se odgovornosti

Neki poriču grešku jer vjeruju u jednostavnu logiku: Ako ne priznate da ste učinili nešto loše, onda za to ne trebate preuzimati odgovornost. Možda se boje posljedica koje njihovi postupci mogu imati. Dakle, jedina opcija koju vide je sakriti grešku na način da je negiraju i nadati se najboljem.

5. Tvrdoglavi smo i ne želimo se prvi predati

Ponekad nam je teško priznati zbog naših tvrdoglavih principa i našeg ega, čak i ako su nelogični. Možemo biti svjesni da griješimo i da smo svojim postupcima mogli nekome naštetiti. Ali istodobno ne možemo podnijeti ni pomisao da to priznamo, zbog neobičnog principa: Ne želimo biti prvi koji će se ‘predati’. Umjesto toga, radije čekamo da druga osoba prvo odustane i prvo se ispriča, čak i ako nije njihova krivica.

6. Želimo biti savršeni

Naše nas društvo ponekad može gurnuti da budemo savršeni u svemu, od izgleda, izbora i stavova koje iskazujemo. Ova misao može nam zapeti u glavi do te mjere da se prihvaćanjem vlastitih pogrešaka možemo osjećati nesigurno. To utiče i na ljude oko nas, jer postajemo tvrdoglavi i možemo pokušati učiniti sve da pred njima djelujemo besprijekorno.

Prepoznavanje svojih grešaka ima koristi:

– Poboljšava vaš mentalitet: Prihvatanje da ste pogriješili znači da ste odrasli kao osoba i da je vaš karakter ojačao.

– Iz toga možete puno naučiti: Neuspjesi su nam neophodni jer nam daju važno iskustvo i pomažu nam u prepoznavanju svojih snaga i slabosti. Upoznavanjem svojih nedostataka, učimo i kako ih ispraviti i krenuti naprijed.

– Gradite dobre odnose s drugima: Na ovaj način omogućavate ljudima oko sebe da vide da možete biti suosjećajni i simpatični te da možete analizirati svoje postupke. Također, pokazujete im da niste savršeni i trebate podršku drugih. I rado će ga dati.

– Donosi povjerenje u vaše odnose: Kad drugi vide da ste iskreni prema sebi i drugima priznajući vaše nedostatke, više će vam vjerovati. U stvari, mogli bi vam se čak i diviti što to radite, ugledati se na vas i htjeti učiti od vas. (Tuzlanski.ba)