“Posljednjih godinu dana slijedim istu rutinu svake večeri prije odlaska na spavanje: izvadim telefon, pregledam fotografije i objavim selfi na društvenim mrežama”, započela je svoj članak Melissa Blake.
To je žena koju su trolovi prije tačno godinu dana izvrijeđali na društvenim mrežama na temelju fizičkog izgleda i, između ostalog, napisali da bi joj “zabranili da objavljuje fotografije sebe”.
Upravo zbog toga Melissa je odlučila u inat trolovima početi raditi upravo to. Svakog dana objavila je bar jedan selfi.
“Pretpostavljam da mi je to postalo nešto poput rituala – ritual koji mi je donio utjehu i sreću i naučio me mnogo lekcija”, kaže ova novinarka i spisateljica koja je rođena s Freeman-Sheldon sindromom, genetskim poremećajem mišića i kostiju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sve je počelo u septembru prošle godine kad se Melissa zbog svog teksta o Trumpu našla na meti njihovih pristalica koji su je počeli vrijeđati.
“Podsjetnik kako je biti spisateljica s invaliditetom i žena u SAD-u 2019. godine: Jedan konzervativni YouTuber spomenuo je moj tekst o Trumpu. Komentari? Debela sam, ružna, izgledam kao napuhana riba, balon i krumpir s licem”, napisala je tad Melissa uz screenshotove.
“Umorna sam od toga da ljudi (čitaj muškarci) misle da je ok vrijeđati žene na temelju njihovog izgleda. Da, zbog svog sindroma izgledam drugačije. Vjerujte mi, znam to. Znala sam to čitav život”, nastavila je pa pokazala trolovima da je njihove riječi neće povrijediti.
During the last round of trollgate, people said that I should be banned from posting photos of myself because I’m too ugly. So I’d just like to commemorate the occasion with these 3 selfies… 📸😉👋🏻 pic.twitter.com/9ZuSYFOtwv
— Melissa Blake (@melissablake) September 7, 2019
“Ti+okom zadnje runde trolanja pisali su da mi treba zabraniti da objavljujem svoje fotografije jer sam preružna. Pa bih samo htjela obilježiti ovu prigodu s tri selfieja”, napisala je spisateljica i objavila tri fotografije sebe i prikupila gomilu pozitivnih komentara.
Nakon toga s tom praksom je nastavila.
“Svaki od sljedećih 366 dana (2020. bila je prijestupna godina) objavljivala sam selfieje uz hashtag #MyBestSelfie. Neki su selfieji bili ozbiljni, poput onih na kojima sam govorila o invaliditetu ili kako sam se osjećala u ne baš dobrim danima. Neki su bili zabavni i glupi, ali svima je bila zajednička jedna stvar: svaki je selfie uistinu odražavao moju osobnost i ono tko sam ja. Svaki je bio proslava i svaki je nosio poruku”, kaže danas Melissa.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Sa svakim selfiejem osjećala sam se ugodnije u vlastitom tijelu i otkrivala slobodu koju nikad prije nisam osjećala kao žena s invaliditetom. Odrasla sam osjećajući se drugačije (i izgledajući drugačije) od ljudi mojih godina, što je definitivno uticalo na moje samopoštovanje i sliku o sebi. Sa svakim klikom mog iPhonea osjećala sam se kao da mogu razgovarati s mlađom sobom govoreći joj sve stvari za koje bih voljela da sam znala još dok sam bila tinejdžerica”, objasnila je.
“Ljepota je bogatstvo, htjeli mi to ili ne, a socijalnu valutu mogu priuštiti oni koji se uklapaju u kategoriju ‘lijepa’ koja je stvorena prema strogim zapadnim standardima. Prihvaćanje. Uspjeh. Čak i ljubav. U mojim očima sve to izgleda puno lakše za ‘lijepe ljude'”, priznaje Melissa.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Naše društvo jasno daje do znanja da se invaliditet ne smatra lijepim ni vrijednim”, dodaje.
“Često imam dana u kojima osjećam silnu težinu svih tih poruga i okrutnih riječi i sve to postane previše. Ipak, želim da me ljudi vide iz vrlo praktičnog razloga: društvo nikada neće promijeniti svoje stavove ako ne normaliziramo invaliditet. Da bi se to dogodilo, ljudi zapravo trebaju vidjeti osobe s invaliditetom, koje predstavljaju gotovo 25% američke populacije, a opet su skrivene od pogleda”, smatra.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Ponekad se pitam trebam li prestati objavljivati toliko selfieja. Ali onda se podsjetim na našu stvarnost 2020. godine: invalidi se moraju boriti da bi ih neko vidio i čuo. Ti su selfieji za svaku pojedinu osobu s invaliditetom koja nastavlja svakim danom. Prečesto mislimo da moramo poduzeti velike, krupne korake da bismo postigli promjenu, ali moji su mi selfieji pokazali upravo suprotno. Možemo raditi male stvari, poput dijeljenja svojih iskustava putem fotografija, i još uvijek imamo ogroman uticaj na svijet oko nas. Moji selfieji su moja priča”, zaključila je. (index.hr)
