Mjesto koje je prema popisu stanovništva iz 1961. godine brojalo preko 10 hiljada stanovnika, danas broji svega 1.000 stanovnika.
Bh. putopisac Robert Dacešin boravio je u Bosanskom Grahovu koje je nakon obilaska i razgovora sa mještanima nazvao Gradom duhova.
Naime, ovaj grad smješten je na raskrsnici puteva koji vode za Dalmaciju, Liku, Hercegovinu i Bosnu. Nekad je ovaj grad bio živ i aktivan, a danas je gotovo napušten.
Mjesto koje je prema popisu stanovništva iz 1961. godine brojalo preko 10 hiljada stanovnika, danas broji svega 1.000 stanovnika.
Ovo je, prema prosječnoj starosti stanovništva koja je veća od 52 godine, najstarija opština u Bosni i Hercegovini, a u čitavoj prošloj godini umrlo je 29 ljudi i rođena samo jedna beba.
U svom videu Dacešin je pokazao kako trenutno izgleda Bosansko Grahovo, te razgovor ljudi koji idalje žive na ovom području.
Tokom perioda komunizma, Bosansko Grahovo donekle je održavalo suživot, posla nikada nije bilo u izobilju ali radilo se, fabrike se nikada nisu otvarale ali uzgajalo se voće i povrće ali sve do nesretnog rata.
Baš taj rat koji je bio izuzetno težak za sve, ostavio je neizbrisive posljedice na ovo mjestu. Naime Bosansko Grahovo iz rata je izašlo bez ijednog čitavog krova, razrušeni dječiji vrtić idalje stoji kao podsjetnik na težak period koji je zadesio ovaj grad.
U ovom obilasku, Dacešin je razgovarao sa Aleksom Vidović koji je rođen u Beogradu ali je spletom okolnosti sada mještatin ovog grada.
On ističe da je život i za one koji su rođeni ovdje dosta komplikovan.
"Ima dosta stvari koje fale. Fali to što nemamo srednju školu, nemamo banku, nemamo dom kulutre, nema nekih mogućnosti za mlade koji bi se bavili nekim sportom i sigurno ima još stvari koje nedostaju ali nadam se da će to u budućnosti biti malo dignuto na noge", rekao je Aleksa.
Istakao je da od 1.000 stanovnika koji trenutno žive u Bosanskom Grahovu, veoma mali procenat je mladih oko 20 do 25 posto.
Bosansko Grahovo, prema mišljenju nekih evropskih organizacija je najrazrušenije mjesto nakon rata.
Kroz razgovor, mještani su također naglasili da ono što ih veže za ovaj grad jeste sentimentalna vrijednost, rođeni su tu i mnogi od njih korijene vuku baš iz Grahova.
Baš u ovom gradu, rođen je i Gavrilo Princip, a zahvaljujući mještanu Mili Principu, njegovom potomku, ljudi mogu naučiti puno o njemu.
"Planirao sam da napravim Gavrilove dane. Prvi dan bi bili književni susreti sa inauguracijom književne nagrade "Ruka Gavrila". Gavrilo je pisao sa Ivom Andrićem, bili su školski drugovi. To sam planirao tako", rekao je Milo Princip.
U njegovoj kući, sačuvana je jedina fotografija Gavrila Principa prije samog pucanja.
Grahovo 2035. godine
"Volio bi da Grahovo izgleda kao neko manje mjesto u Austriji koje živi od turizma. Volio bi da se poveća broj stanovnika, da se mladi vrate, da shvate da nije sve ni u velikim gradovima i da ovdje ako imaš neku ideju, ljubav, volju i želju prema ovom mjestu možeš izgraditi i neki svoj mali biznis. Mislim da treba da se okrenemo turizmu i da se baziramo na to i da razvijamo ovo mjesto i ja sam siguran da od toga možemo svi dobro živjeti", rekao je Aleksa za kraj.
Robert ističe da sve dok postoje ljudi poput Mile i Alekse, ovo mjesto ima nadu. Naročito mladi ljudi velikog srca koji su odlučili napustiti velike gradove te ovdje potražiti bolji život.
