Kristijan Iličić, poznati hrvatski pustolov i putopisac, posjetio je jedno od najmračnijih mjesta u modernoj historiji – zatvor Sednaya u Siriji.
Ovaj zatvor, udaljen svega 30 kilometara od glavnog grada Damaska, simbol je brutalnosti režima Hafiza al-Assada i njegovog sina Bašara. Nazivan "ljudskom klaonicom", Sednaya je mjesto nepojmljive patnje, gdje su desetci hiljada ljudi zatvarani, mučeni i ubijani od početka sirijskog rata 2011. godine.
"Ovo mjesto je najmračnija tačka, najcrnja mrlja, najveći poraz ljudskosti u historiji Sirije. Hafiz je bio nemilosrdan, a njegov sin Bašar je pokazao đavolje lice. Od početka sirijskog rata 2011. na ovom je mjestu zatvorio, mučio, ubijao, zlostavljao desetke hiljada ljudi. Procjena je da je ubio najmanje 30 hiljada ljudi. Stotine hiljada ljudi su nestale za njegovog režima", prva su iskustva Iličića koji dodaje:
"Razmjeri ovog pakla u zatvoru Sednaya još nisu posve sagledani, ali na svjetlost dana je preko preživjelih izbila nevjerovatna količina groznih priča o boravku u ovoj "klaonici ljudi" kako su taj zatvor godinama zvali u Siriji. Svrha ovakve bestijalnosti bila je poticanje straha kojim je Al-Asadov režim maltretirao vlastiti narod. Svi su znali ako samo zucnu da će završiti ovdje. Njegovo oružje je bilo strah. Kakav je to um? Što je sve spreman napraviti da ostane na vlasti i koliko mu je vlasti zaista bilo potrebno? Je li mislio da će zauvijek živjeti? Uvijek se pitam kakvo je to ludilo u glavi takvih diktatora.
A kako je bilo unutra? Ove slike će vam reći mnogo, a to nije niti 10% svega što su ljudi ovdje prolazili. I po tridesetorica u jednoj prostoriji s jednim WC-om, imali su deke i spavali na podu, mnogi nisu ni imali WC nego su urinirali u vrećice. Bili su u tim betonskim bunkerima bez svjetlosti, preživljavali. Mučeni. Svako toliko su vješali ljude", navodi Iličić.
Vezani članak
Siriju čeka veliko čišćenje
Prema onome što Iličić opisuje neki su zatvorenici u zatvoru proveli mnoge godine, desetljeća.
"Teško mi je to uopće zamisliti. Koliki je to očaj, muka, svakodnevni strah i pitanje - je li mi ovo danas posljednji dan? Možda nisu niti znali koliko je dana prošlo u tome mraku? I opet, u svemu tome neki su u sebi pronašli snagu da ipak prežive, pa čak i tolike godine i ugledaju svjetlost dana. Hodajući ovim prostorijama prolazila me je jeza. Posvuda zadah smrti.
Zatvor je imao mnoge nivoe i skrivene ćelije. Kad su stigle oslobodilačke snage počeli su probijati zidove i betonske podove u potrazi za skrivenim komorama. Mnoge su porodice došle tražiti svoje nestale.
Danima su stajali pred zatvorom samo da dobiju bilo kakvu informaciju o svojim najmilijima.
Sada je najveći izazov dokumentirati tačno što je režim radio svojim žrtvama. U zatvor su došli volonteri koji pokušavaju sačuvati i sabrati dokumente iz Sednaye. Dokumente koje je režim u bijegu pokušao uništiti ali nije stigao koliko su brzo napredovale oslobodilačke snage.
Šokiran sam zlom koje se ovdje nastanilo, koje je ovdje vladalo pola stoljeća. Šokiran sam i činjenicom da su to znali neki režimi izvan Sirije, da su neki čak i podržavali Asadovu vlast. Sirija će se sada morati suočiti sa svojim mrakom, s izdajicama među sobom, s pogledima žrtava koje ko zna hoće li ikada moći oprostiti. Siriju čeka veliko čišćenje, ono je nužno da bi se ostvarila neka bolja budućnost", zaključuje.
Vezani članak
Kristijan Iličić, prvi Hrvat koji je obišao sve zemlje svijeta, ovom posjetom podsjetio je na užase koje su ljudi spremni nanijeti jedni drugima u ime moći i kontrole. Njegova svjedočanstva iz Sednaye nisu samo priče o prošlosti, već i poziv na djelovanje kako bi se slični užasi spriječili u budućnosti.
Sirija je pred izazovom suočavanja sa svojim najmračnijim poglavljem, dok svijet mora ostati budan pred novim prijetnjama ljudskosti.
