Zabrinjavajuće je što mnogi roditelji kod kuće negativno komentarišu homoseksualnost niti ne pomišljajući da se možda upravo njihovo dijete nalazi u toj skupini koju blate, često žestokim negativnim komentarima.

Najgore je kada roditelji pitaju mogu li izliječiti homoseksualnost kod njihovog tinejdžera. A kada im objasnim da se homoseksualnost ne liječi, za razliku od homofobije, više se nikada ne jave, piše dr. sc. Ana Kandare Šoljaga, inače doktorica psihologije, psihoterapeut te autorica knjige ‘’Tinejdžeri: praktični vodič za roditelje’’, prenosi Zadovoljna.hr.

Tolerancija prema različitosti

S obzirom na to da je seksualnost općenito svojevrsna tabu tema u odnosu roditelja i djece, kako je tek s razgovorima o homoseksualnosti?! Preporučila bih svim roditeljima da, ako ne znaju sami, svakako potraže stručnu pomoć i nauče kako razgovarati o seksualnosti.

Što se tiče razgovora o homoseksualnosti s djecom, sržni dio tog razgovora je onaj o toleranciji prema različitosti. Svi mi odrasli moramo poraditi na toleranciji sami sa sobom, kako bismo taj stav mogli prenijeti na buduće generacije.

Trebamo se jako truditi promovisati toleranciju prema različitosti jer društvo u kojem se ne tolerišu homoseksualci je društvo u kojem se ne tolerišu ni oni koji su manjina po bilo kojem drugom kriteriju.

Dokazano je da u takvom društvu ni, primjerice, stari ljudi ne prolaze dobro, a starost je ono što nas sve čeka. Moramo prestati vjerovati u mit da je moguće tako jednostavno podijeliti ljude na osnovi samo jedne karakteristike i po toj ih jednoj karakteristici procijeniti.

Šta ako je vršnjak ‘drugačiji’?

Vjerovatno je da će tinejdžer kroz odrastanje upoznati osobe drugih seksualnih orijentacija i biti u društvu u kojem će se rugati nekoj različitosti (vjerskoj, nacionalnoj, spolnoj…). Kod djece je nužno poticati razvoj empatije, jer što je veća razina suosjećanja, bolje je psihološko zdravlje djeteta.

Razvojem empatije razvijaju se i barem dvije važne stvari: suosjećanje prema onima koji su u manjini i suočeni su s odbacivanjima i raznim oblicima zlostavljanja, kao i sposobnost procjene kada je u nekom društvu bolje šutjeti nego izlagati sebe nasilju.

Ako postoji mogućnost da dijete bude izloženo nasilju zbog izražavanja vlastitog mišljenja, bolje je da se ne izjašnjava glasno o svojim stavovima, kao i da se ne druži s ljudima koji su nasilni.

Ali ona nije tipično žensko! Je li možda… gay?

U pubertetu se seksualnost tek budi i formira, pa stoga nije neobično da se tada doživljavaju i heteroseksualne i homoseksualne privlačnosti. Dok se gradi identitet često se eksperimentira s raznim ulogama baš kao u nekoj trgovini šešira.

Tinejdžer će isprobati razne šešire prije nego što odabere onaj koji mu najbolje pristaje, a roditelji se ne trebaju previše obazirati na te transformacije. Neka kroz odjeću i frizuru gledaju u srce svog djeteta, jer su tamo prave informacije koje im trebaju.

Ključna riječ – strpljenje

Tinejdžerske godine su godine traženja vlastitog identiteta i vlastitih granica, i dok se identitet ne izgradi nije moguće sa sigurnošću reći koja će biti njegova završna forma.

Tada je ključna riječ strpljenje, a jedna od ključnih pogrešaka je napadanje i zabranjivanje nečega što nikada ne bi imalo takvu važnost za tinejdžera da roditelj nije to proglasio nepoželjnim.

U tinejdžerskom mozgu događa se proces u kojem kada roditelj za nešto kaže ‘NE’, tinejdžer odmah promisli ‘TO JE ZA MENE’. Zato roditelj treba pažljivo birati što će zabraniti.

8 istina o (homo)seksualnosti koje mora znati svaki roditelj:

Kao roditelji nemojte zaboraviti na to da:

…vas vaše dijete treba, treba vašu zaštitu i vaše prihvaćanje.

… je prvi razgovor o ovoj temi nešto što nikada u životu nećete zaboraviti niti vaše dijete ni vi. Zbog toga morate jako paziti na svoje ponašanje i svoje riječi, bez obzira na to što mislili i osjećali. Crveno dugme na kojem piše REC je pritisnut i sve se snima.

… ovo nije vaših pet minuta, nego djetetovih. Ne mislite na sebe, na to što ćete reći komšijama i porodičnim prijateljima, na to da nikada nećete grliti svoje unučiće i plakati na vjenčanju… Ne mislite na sebe. To ćete učiniti malo kasnije, najbolje uz pomoć stručnjaka.

…liječenje od homoseksualnosti nije naučno utemeljeno i takvi postupci mogu biti štetni za mentalno zdravlje inače zdrave osobe. Sve je više država u svijetu koje su odlučile zakonom zabraniti liječenje homoseksualnosti kod maloljetnih osoba.

…je vaše dijete zdravo i sposobno biti sretno u životu, bez obzira na seksualnu orijentaciju.

…homoseksualnost NIJE izbor. Nije ni heteroseksualnost. Znate da vas niko ništa nije pitao kada ste se prvi puta zaljubili.

…homoseksualnost NIJE greška u odgoju. Niste vi u nečemu pogriješili, za razliku od neke komšinice N.N., i time izazvali homoseksualnu orijentaciju kod svog djeteta.

…niko ne može nagovoriti vaše dijete na homoseksualnu orijentaciju. Ali može da zapali cigaretu. Ili popije alkohol. Ili proba kokain.

Idealno bi bilo kada biste rekli: VOLIMO TE. UVIJEK ĆEMO TE VOLJETI. TO ŠTO SI REKAO/REKLA NIŠTA, BAŠ NIŠTA NE MIJENJA.

Idealno bi bilo da nakon toga: Zagrlite svoje dijete. Zahvalite mu na povjerenju. I pitate da vam kaže šta mu treba od vas, piše dr. sc. Ana Kandare Šoljaga, doktorica psihologije, psihoterapeut te autorica knjige ‘’Tinejdžeri: praktični vodič za roditelje’’. (Tuzlanski.ba)