Većina djece ne može da se uspjava bez priče za laku noć – večernji ritual, tradicija u mnogim porodicama, obično izvode oba roditelja, u smjenama.

Ovaj magični trenutak inspirisao je dr. Elisabeth Duursma sa Univerziteta u Wollongongu, u Australiji, i ekipu naučnika sa Univerziteta Harvard da obave istraživanje o uticaju čitanja djeci.

Rezultati njihove studije su pokazali da su priče koje priča tata izuzetno djelotvorne, javlja Tanjug.

Istraživači su ustanovili da su očevi mnogo ekspresivniji i skloni interpretaciji. Za razliku od majčinog, mahom dramatičnog čitanja, teatralno očevo čitanje više pospješuje dječju maštu. Ova stimulacija mozga utiče na razvoj govora kod djece, posebno kod mališana mlađih od dvije godine.

Po mišljenju dr. Duursma, koja je bila vođa istraživanja, čitanje može da pomogne djetetu da razvije svoje psihomotorne sposobnosti tako što će, na primjer, okretati stranice.

“Očevi bi trebalo da se više angažuju kako bi djeci pomogli da razviju svoje sposobnosti. Mogli bi da im postavljaju zagonetke, da zajedno crtaju, pišu i prave kolaže”, navela je ona.

Autori studije ističu, takođe, da je čitanje priče za laku noć idealan trenutak za uspostavljanje bliskog odnosa između oca i sina. (Tuzlanski.ba)