Petak, 19. Aprila 2024.
Tuzlanski.ba logo

Planiranje bebe sa 16: „Možda sam mlada mama, ali sam dobra mama“

Preuzmite sliku

Pilule za kontracepciju koje ne djeluju? Nešto nije kako treba. Ne za Eden.

Eden je otkrila da je trudna u toaletu lokalnog restorana.

Ona i njen momak izašli su na večeru kad mu je rekla da misli da njihov plan da dobiju bebu funkcioniše.

Uzbuđena, uradila je šest testova za trudnoću zaredom u toaletu restoranskog lanca. To je trajalo toliko dugo da je njen momak morao da zamoli konobara da uđe i pogleda da li je sve u redu s njom.

Bila je više nego u redu. Osam mjeseci nakon što je prestala da uzima pilulu, bila je trudna baš kao što su i planirali.

  • „Uradila sam testove i svi su bili pozitivni.”

    Ona i njen momak su imali 16 godina i bili su zajedno više od godinu dana kad su odlučili da imaju bebu, te 2016. godine. U ono vrijeme, Eden je završila srednju školu i krenula na koledž u rodnom mestu Middlesbrough.

    „Potičem iz velike porodice i oduvijek sam voljela bebe”, kaže Eden.

    „Bili smo zajedno više od godinu dana, mislili smo da se volimo. Bila sam toliko zaljubljena u njega da sam željela da naša veza pređe na viši nivo.”

    „Sa 16 godina znaš da se nećeš udati, tako da to nije: ‘Oh, hajde da planiramo vjenčanje.’ To je više: ‘Ajde da planiramo bebu’.”

    „Nije to bio konkretan razgovor, više je to bilo u fazonu: ‘U redu, ajde da to uradimo’. Bila je to racionalna odluka, mada smo bili pomalo naivni.”

    Kad je rekla momku da je trudna, on je bio uzbuđen.

    Middlesbrough, gdje Eden živi, trenutno ima najvišu stopu tinejdžerskih trudnoća u Engleskoj i Velsu. U junu 2017. godine, u gradu je bilo 41,9 tinejdžerskih trudnoća na 1.000 djevojaka, u poređenju sa prosjekom od 18,4 na 1.000.

    Sljedeću najveću stopu ima Hartlepool u okrugu Durham, sa 35,9 trudnoća na 1.000 djevojaka.

    Pre skoro 20 godina, britanska vlada je pokrenula Strategiju tinejdžerskih trudnoća kao odgovor na to što Engleska ima jednu od najvećih stopa tinejdžerskih trudnoća u Zapadnoj Evropi.

    Od tada je stopa začeća ispod 18 godina opala za 60 odsto, a proporcija tinejdžerskih majki koje se školuju i obučavaju se udvostručila.

    Ali u Middlesbroughu tokom dvije godine između 2015. i 2017. ona je skočila sa 36,5 na 43,8 – što je skok od 20 odsto.

  • „Moja mama je željela savršen život za mene”

    Eden i njen dečko nisu rekli velikom broju ljudi da pokušavaju da dobiju bebu.

    „Bila sam jako mlada i brinula sam se da će me ljudi osuđivati”, kaže ona. „Ljudi su mi definitivno sve vrijeme upućivali ružne poglede zbog mojih godina. Ali ja sam osoba snažne volje, tako da me nije bilo briga.”

    Međutim, sveukupne reakcije prijatelja i porodice bile su bolje nego što je očekivala.

    „Isprva je moja porodica imala pomiješana osjećanja”, kaže Eden. „Ali jednom kad su se navikli, prihvatili su moju odluku da zadržim bebu i bili su sretni zbog mene.”

    „Rekla sam nastavnicima na koledžu i nekolicini koleginica sa kursa – nisu me osuđivali niti bilo šta slično. Nastavnici su me pitali da li mi treba pomoć i podržali moju odluku da napustim koledž.”

    Eden još uvijek nije izričito saopštila majci da je beba planirana, ali je sigurna da ova to zna: „I dalje joj govorim: ‘Ne, nije bila’, ali me ona samo pogleda i kaže: ‘Jeste, jeste, nisam ja glupa.'”

    „Na neki način sam preokrenula mamin svijet naglavačke zato što je nedavno i sama rodila bebu.”

    „Ja sam njena prva kćerka i željela je savršen život za mene – ali ja i dalje imam savršen život, samo što je u njemu sada i Parker.”

    „Vrištala sam u McDonaldsu”

    Kad je bila trudna 27 nedjelja, pukao joj je vodenjak mnogo prije vremena, mjesecima prije termina. „Otišla sam u toalet u McDonaldsu i pomislila: ‘Hm, ovaj osjećaj nije kao da piškim’.”

    „Onda sam izašla iz kabine i momentalno se presavila od bola.”

    „Vrištala sam u restoranu.”

    Odvezena je ambulantnim kolima u bolnicu James Cook u Middlesbroughu i morala je da ostane tamo na steroidima zbog toga što joj je toliko rano pukao vodenjak.

  • Ljekari su uspjeli da joj zaustave trudove i dopušteno joj je da ide kući dva dana kasnije, ali je ostatak trudnoće često boravila u bolnici.

    „Nije bila najgora trudnoća, ali je mogla da bude bolja”, kaže ona. „Rodila sam ga u 37. nedjelji: i dalje prije vremena, ali se računalo kao da sam iznijela trudnoću do kraja.”

    Sam porođaj predstavljao je kriva učenja, ako ništa drugo zbog gubitka inhibicija o ličnoj privatnosti.

    „Vjerujte mi, dok se porađate, svako smije da baci pogled tamo dole dok god pomaže da beba izađe”, prisjeća se Eden.

    „Njegove potrebe su na prvom mjestu”

    Parker je rođen 21. avgusta 2016. godine i bio je težak 3,260.

    Edenina mama joj je na kraju bila od najveće pomoći u ranim danima roditeljstva. „Moja mama mi je strašno mnogo pomogla i bila je najbolja osoba koja je mogla da se nađe uz mene.”

    Ali kada je Parker imao tri mjeseca, tada 17-godišnja Eden se iselila iz mamine kuće i počela da živi u privatno iznajmljenoj kući u blizini, koju je plaćala od pomoći za stanovanje.

    „Suština je u samostalnosti i da pokažeš da možeš biti samostalna”, kaže ona.

    „Bilo je zastrašujuće, ali sam znala da je to najbolje što mogu da uradim, da imam vlastiti prostor.”

    „Jedna od mojih prijateljica spavala je kod mene prve dvije nedjelje. Prva noć koju sam provela sama sa Parkerom prošla je dobro, bio je zaista opuštena beba, tako da sam mogla da obavljam razne poslove dok se nalazio u ljuljalici, gledao TV ili spavao.”

    „Ali mi je nedostajala kuća. Kad bih bila bolesna, samo sam željela da budem sa mamom.”

    Ubrzo je postala svjesna realnosti života sa bebom kad si samohrani roditelj.

    „Ne možete samo da ustanete i kažete – ko će da mi čuva bebu?”, kaže ona. „Kad bih se našla usred sređivanja kose a beba počne da vrišti, morala bih da prekinem to što radim i pobrinem se za njega.”

    „Ne izluđuje vas zato što ste u prilici da provodite više vremena sa bebom, ali ponekad zaista poželite da radite ono što rade vaši prijatelji.”

    „To je bio najveći šok – kad sam shvatila da ne mogu više da radim sve što poželim. Parker će uvijek morati da bude na prvom mjestu.”

    Eden sada ima 20 godina i živi u Middlesbroughu sa trogodišnjim Parkerom.

    Njena veza sa Parkerovim ocem nije potrajala, ali on i njegova porodica svakog vikenda viđaju Parkera.

    „Mislim da je to što smo bili mladi roditelji izvršilo veliki pritisak na nas”, kaže Eden.

    „Upinjali smo se da sve funkcioniše a znali smo da ne ide. Na kraju smo se rastali i sad se mnogo bolje slažemo kao prijatelji. Svima se sviđa idilična slika mame, tate i bebe, ali ne mora uvijek da bude tako.”

    „Također je mnogo bolje da vaše dijete vidi kako se slažete nego da ste pošto-poto zajedno.”

    „Dobra mama”

    Eden također pokušava da završi školu i nastavi s karijerom.

    „Kad sam zatrudnjela, išla sam na koledž, ali nisam uživala u kursu koji sam odabrala zato što nisam znala šta želim da radim u životu”, kaže ona.

    „Odlučila sam da ću da se vratim kad sam rodila Parkera, čim budem bila spremna, i upravo to radim sada.”

    Vratila se na koledž od septembra na kurs pristupa zdravstvenoj njezi, a sljedeće godine planira da pođe na fakultet.

    „Znam samo da ću se uvijek truditi da bebi pružim sve najbolje. Želim samo da mu pružim život koji zaslužuje i radiću marljivo na tome da do toga i dođe.”

    „Možda sam mlada mama, ali znam da sam dobra mama.” (BBC na srpskom)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: ,