U Londonu se svake godine održava manifestacija ‘Letters Live’ na kojoj se slavi moć korespondencije. U moru pisama koje su uživo čitali cijenjeni umjetnici našlo se i dirljivo pismo majke upućeno književnici J.K. Rowling
Chrissy Hart, majka djevojčice koja boluje od raka, poslala je pismo J.K. Rowling kako bi joj zahvalila na utjesi koju njoj i njezinoj kćerkici pružaju knjige slavne spisateljice tijekom borbe protiv opake bolesti.
Pismo koje je pročitano uživo u sklopu manifestacije ‘Letters Live’ i samo je jedan u nizu dokaza da knjige imaju nevjerovatnu moć i u najtežim životnim situacijama mogu nam pružiti snagu da se odupremo nedaćama.
‘Pišem vam kao majka predivne male djevojčice. Sigurna sam da vam ljudi stalno govore kako su vaše riječi, vaša mašta na neki način pomogle njima ili njihovog djeci.
Možda su pobijedili depresiju uz vaše knjige, možda su izvukli snagu iz činjenice da Neville Longbottom naposljetku ipak postane heroj, možda ste dječaka knjigoljupca naučili da i između stranica romana može pronaći prijatelje.
Želim s vama podijeliti ono čemu ste naučili moju kćerkicu kojoj je nedavno dijagnosticiran rak. Kada sam joj čitala vaše priče, nije se fokusirala narazlike između dobra i zla nego je umjesto toga zavoljela ‘sive’ likove.
Naučili ste je da nakon svake hemoterapije kroz koju mora proći dolazi prilika da nakon toga leti preko jezera na Hippogriffu. Svaki put kada joj se srce stegne zbog straha od boli, ja ću bol otjerati prizivanjem Patronusa.
Vaše riječi izgradile su za nju dvorac u koji bi se uselila kada prognoze nisu bile dobre. Gospođo Rowling, rak je mojoj kćeri želio oduzeti sve, ali vaše knjige postale su utvrda u koju se mogla sakriti.
A što ste naučili mene? Pomogli ste me da shvatim kako majčina hrabrost ponekad dolazi u obliku suza. Možda nemam fizičku sposobnost da je zaštitim od svega, ali mogu biti puna ljubavi i nježna poput Molly, stoička u svojoj nježnosti poput Minerve, odana zaštitnica poput Hermoine i poput Lily čekati da dođe kući.
Najvažnija lekcija koju ste nas obje naučili? Rak bi je možda i mogao uzeti od mene za samo nekoliko sedmica. Možda je neću moći poštedjeti boli. Ali za svako dijete koje ode prerano skupit će se ljudi s visoko uzdignutim čarobnim štapićima i osvijetliti tamno noćno nebo ljubavlju koju su osjećali prema tom djetetu.
Izgradili ste Hogwarts kao dom u koji se ona i ja uvijek možemo vratiti. Na tome ću vam zauvijek biti zahvalna.’ (zadovoljna.hr)
