Brak danas više nije ono što je bio. U historijskom smislu, bio je to, prije svega, ekonomski aranžman, u okviru kojega su parovi ulazili u cjeloživotnu vezu prvenstveno radi odgajanja djece i održavanja porodične imovine.

Bilo je dobro ako se mladi par zaljubio, ali  čak i ako se mladenka i mladoženja prije braka nisu poznavali, uvijek je postojala nada da će se s vremenom roditi ljubav, piše dr. sc. David Ludden, profesor psihologije na Gwinnett koledžu u američkoj državi Georgija.

Do 19. stoljeća dilema o braku zbog ljubavi ili novca bila je uobičajena tema u literaturi. U 20. stoljeću većina bi se ljudi složila da se mladi par koji razmišlja o braku treba voljeti. Ipak, očekivanja su tada bila niža nego danas: Postojale su jasne rodne uloge budućih supružnika. Oni su  gledali jedno na drugo kao na životne partnere u okviru složene društvene mreže obitelji i prijatelja, dodaje.

– U današnje vrijeme ljudi očekuju da njihovi supružnici budu srodne duše: Jedina osoba koja će ispuniti sve njihove emocionalne potrebe. Iako je brak srodnih duša možda plemeniti ideal kojem treba težiti, većini nas je nemoguće ispuniti tako visoka očekivanja. Kad ne uspijemo udovoljiti potrebama supružnika ili ne ispunimo naše, očajni smo jer  naš brak nije tako dobar kao što bi trebao biti.”, kazao je David.

Dok se druge emocionalne potrebe mogu zadovoljiti izvan braka, društvo snažno osuđuje izvanbračni seks. Osim toga, mnogi se osjećaju neugodno kad razgovaraju o seksu, što još više otežava parovima rješavanje seksualnih pitanja. Frustrirano partneri zato često traže  seksualno zadovoljstvo u nedozvoljenoj vezi, uzrokujući još veću štetu braku kad se za to dozna.

,,Nevjera je vodeći uzrok razvoda i jedan od najčešćih razloga zbog kojih parovi traže savjetovanje . Ankete pokazuju da se nevjera pojavljuje u više od 20% brakova. Ipak, kako ističu kanadska psihologinja Samantha Joel i njezine kolege, neki parovi rješavaju pitanja seksualnog nezadovoljstva tako da se dogovore o tome da će imati ‘otvoreni brak’. Dakle, dopuštaju jedno drugome da imaju seks sa drugim partnerima. Takav je dogovor poznat kao konsenzualna nemonogamija (CNM) i dolazi u tri oblika-” – piše dr. Ludden.

Swinging je takav oblik dogovora o otvorenom braku u kojem dva ili više parova povremeno zamjenjuju partnere, ponekad u vlastitim domovima, a ponekad u klubovima swingera. Druga je mogućnost otvoreni brak u kojem je svaki supružnik slobodan u potrazi za drugim seksualnim partnerima, obično u dogovoru s drugim supružnikom, s kojim treba usuglasiti uvjete izvanbračnih veza. I treći oblik takvog braka je poliamorija, veza u kojoj svaki supružnik ima i dugotrajne seksualne i emocionalne veze s drugim partnerima, pri čemu se svi poznaju i uglavnom su u prijateljskim odnosima.

Istraživanja pokazuju da je oko 20% bračnih parova eksperimentiralo s otvorenim brakom, premda je postotak onih koji tako žive vjerojatno niži. Pritom se čini da postoji opći konsenzus i među laičkim i među profesionalnim bračnim savjetnicima o tome da takav brak može donijeti više štete nego koristi partnerskoj vezi, no studije provedene među parovima koji su u takvim odnosima,  pokazuju da ti ljudi podjednako iskazuju da su sretni u svojim brakovima kao i čvrsto monogamni parovi. S druge strane, zadovoljniji su seksom.

Istraživanje pokazuje da parovi koji se ne slažu s monogamijom imaju bolje komunikacijske vještine, višu razinu povjerenja i nižu razinu ljubomore od onih u tradicionalnim brakovima. To su, naravno, ključne osobine svakog dobrog braka, bio on monogamni ili ne.

Potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li dogovorne ‘otvorene veze’ donijeti koristi parovima koji se bore s time da u braku ne mogu zadovoljiti međusobne seksualne potrebe, a, da pri tome ne postanu još nezadovoljniji. Dosadašnja istraživanja pokazuju samo to da je, barem za neke parove, to vrlo  pozitivna promjena. (24sata.hr)