Dok se nekada govorilo da je svaka ocjena za đaka, danas imamo situaciju u kojoj nastavnici i profesori govore kako se ponašanje učenika na nastavi svelo više na postizanje dobre ocjene nego na sticanje znanja.

Znanje je od velike važnosti, ma šta govorili ljudi koji ga, uglavnom, nemaju.

Međutim, čak ni znanje nije presudno. Pored pojmova koje đaci nauče u školama, neophodno je da u periodu školovanja steknu i određene vještine, kako kroz samu nastavu, tako i kroz interakciju sa profesorima i drugim učenicima.

Sve se više potencira praktično znanje, dok se teorijsko stavlja u drugi plan.

Razvoj tržišta rada ide u tom smjeru da je praktično znanje zaista korisnije, a uz njega stoje i kreativnost, jaka ličnost i komunikacione sposobnosti.

Odgovor na postavljeno pitanje sada postaje jasniji: učenici koji češće prolaze sa četvorkama, postaju uspješniji u životu, jer više pažnje od odlikaša posvećuju svojim ličnim talentima, inteligenciji i komunikaciji, nego pukom upijanju informacija.

Dok je petica kao ocjena mnogima postala važnija je od lijepog ponašanja, manira i znanja, dobijamo situaciju u kojoj se knjižice i svjedočanstva pune ocjenama koje će biti dobre za fotografisanje i hvaljenje roditelja i djeteta.

Na svakom koraku možete sresti roditelja koji od svoje djece očekuje samo odličan uspjeh, a nije malo ni onih koji ne priznaju ništa ispod 5,00 na kraju godine.

Iako tu postoje brojni, površni razlozi, ipak svaki roditelj voli svoje dijete, pa gradi svoja očekivanja jer vjeruje da, ako dijete ne bude odličan đak, neće biti uspješno. Međutim, to nije uvijek tačno.

Naravno, to ne znači da dijete ne treba da se trudi i da se uči radu i disciplini, ali hoćemo da kažemo da dobar prosjek nije garancija uspjeha u budućnosti.

Liderske sposobnosti, odnosno vještina upravljanja ljudima ima vrlo malo veze sa intelektom u onom klasičnom smislu.

Najpametniji đaci mogu, kao naučnici, ljekari i profesori, da doprinesu društvu u cijeloj planeti u velikoj mjeri, ali oni često zapostavljaju učenje liderskih vještina.

Takve vještine često, potpuno nezavisno od škole, razviju vrlo dobri đaci, kojima je fokus, pored škole, usmjeren i na socijalne veštine, bili oni toga svjesni ili ne.

Naravno, to ne znači da će oni koji zapostavljaju svoje obrazovanje postići bilo šta, već da sa djece treba skinuti pritisak savršenstva i omogućiti im da pored teorijskog znanja stiču i pomenute vještine, kako u školi, tako i kod kuće i u društvu vršnjaka. (objektiv.rs)