Jesus Acevez pati od rijetkog urođenog poremećaja zbog koje mu je lice obraslo dlakama. Tridesetak članova njegove porodice takođe ima hipertrihozu, zbog čega su gotovo sasvim sigurno najdlakavija porodica u ljudskoj istoriji. Redateljica Eva Aridjis je o njima snimila dokumentarni film pod nazivom “Chuy, čovjek-vuk”.
Zbog dlakavog lica Acevez je još kao dijete stekao nadimak “Mali vuk”. Odrastao je u malom mjestu Loreto, na sjeverozapadu Meksika. Zbog njegovog neobičnog izgleda, društvo je izbjegavalo porodicu.
Kao 12-godišnjak je počeo da putuje od grada do grada i radio na vašarskim tezgama.
“Moj cirkuski život je počeo kada sam imao 13 godina”, kaže on u filmu. Pošto je vlasnik cirkusa saznao da i Acevezova dva mlađa brata od tetke Larry i Danny pate od iste bolesti, vlasnik cirkusa im je ponudio posao. “Rekao je da će nas primiti na stan i da će nam plaćati. Pristao sam”, kaže Acevez.
Tri brata su sa cirkusom nekoliko godina putovali po Meksiku, pozdravljali publiku i slikali se s njima. Pratila ih je Acevezova majka i uvijek su imali udobno mjesto za spavanje i dovoljno hrane. Jedini problem je bio što su ih zaključavali. “Predstavljali su nas kao cirkusku atrakciju, pa niko nije smio da nas vidi na ulici”, kaže Acevez.
Od depresije do nastupa u cirkusu
Dok je bio sasvim mali, krio se od drugih ljudi. Druga djeca u školi su mu se rugala, vukla ga za dlake na licu i vrijeđala ga, ali kako je rastao, samopouzdanje mu je jačalo. Danas ima 41 godinu i osjećanja su mu pomiješana. S jedne strane se stidi zbog svog izgleda, a s druge strane je ponosan.
Kaže da ne žali što je radio u cirkusu, jer voli da zasmijava ljude, ali priznaje da mu je bilo veoma teško kada je sa američkim cirkusom putovao po Americi. Bio je usamljen, izolovan, slabo je govorio engleski i toliko je pio da je gotovo umro.
“Pio sam ogromne količine piva. Prestao sam da jedem i jetra me je ubijala… U alkoholu sam tražio spas, ali sam u stvari uništavao sebe”, sjeća se on.
Međutim, izvukao se iz depresije i nastupao u cirkusima širom svijeta. Naučio je da hoda po žici i da se penje po merdervinama s noževima umjesto prečki.
Nadao se da će zaraditi dovoljno novca da otvori prodavnicu blizu kuće u Meksiku u kojoj je živio s djevojkom Victorijom i najmlađom kćerkom Araseli. Međutim, pošto se vratio iz Velike Britanije, njihova desetogodišnja veza je okončana i danas Acevez živi u porodičnom domu u Loretu. Za život zarađuje berući pasulj.
Porodici niko nije hteo da iznajmi stan 
Pošto niko nije htio da im iznajmi stan, Acevez i veći dio njegove porodice žive u dvije susedne kuće, koje im je gradonačelnik poklonio dok je Acevez bio mali. Jednu je dobila njegova majka, a drugu Larryjeva i Dannyjeva majka. Danas u svakoj kući stanuje desetoro ljudi.
Acevez ima tri kćerke i sve su rođene s hipertrihozom. Najstarija, Karla, ima dvadesetak godina. Majka ju je napustila kad je bila beba, a pošto je otac stalno bio na putu, odgajala ju je baka.
Redateljica filma Eva Aridjis kaže da je ženama sa ovim poremećajem teže, jer društvo ne prihvata dlakave žene. Kod muškarca se dlakavost smatra odlikom muževnosti, pa oni zbog toga imaju uspjeha kod žena.
Karla je jedina u porodici koja je završila srednju školu, ali ipak ne može da nađe posao. Kada se porodila, otac djeteta ju je napustio.
Acevez je odlučio da se pobrine da svi mlađi članovi njegove porodice, rođeni sa ovim poremećajem, dobiju obrazovanje i steknu samopouzdanje kako bi našli posao koji ne podrazumijeva rad u cirkusu.
Kako je protekao Acevezov susret s vukom u zoo vrtu
Ranije su djeca počinjala da rade u cirkusu i prije nego što bi prohodala. Jedan od njegovih rođaka imao je samo godinu dana. Njegova majka je željela da djeca završe školu, ali pošto nije imala muža koji bi je finansijski podržao, pristala je na ponudu vlasnika cirkusa. Za skromnu nadoknadu, ljudi su mogli da gledaju njenog sina, da se iščuđavaju i da ga dodiruju. Nekoliko sedmica je putovala s cirkusom, predstavljajući svog malenog sina kao “Darijana, dječaka vuka”.
Acevezov rođak Danny je nastavio da nastupa u cirkusu, gde je savladao akrobatske vještine na trapezu i trambolini. Drugi rođak, Eliud, planira da usavrši cirkusku tačku tako što će pustiti da mu dlake porastu i zamijeniti sjekutiće vještačkim kljovama.
Neki članovi porodice se, međutim, bave drugim poslovima. Acevezova sestra Lila je donedavno bila policajac u Zakatekasu, a njegov rođak Larry danas živi u San Bernardinu (Kalifornija), gdje iznajmljuje gumene dvorce i drugu opremu za žurke i rođendane.
Aceves kaže da su ga cijelog života poredili s vukom. Dešava se da ljudi zavijaju za njim kada prođe ulicom. U dokumentarnom filmu postoji scena u kojoj posjećuje zoo-vrt u prijestolnici Meksika da bi se suočio sa ovom životinjom.
“I njegovo i moje lice prekriveno je dlakama i obojica smo zarobljeni – on u zoološkom vrtu, a ja u ovom tijelu”, kaže on. “Ako ništa drugo, barem se vukovi ponašaju prema meni isto kao prema drugim ljudima.” (blic.rs)
