Jon Westenberg danas je preduzetnik i drži konsalting agenciju. Kako je naveo u svom najnovijem tekstu objavljenom na Mediumu u životu je upoznao mnogo ljudi, čuo mnoge priče ali osoba koja je na njega ostavila najveći utisak bio je milioner koji je zapravo za Jona bio najsiromašniji čovjek na svijetu.

Istakao je da je družeći se, upoznajući i radeći sa ljudima koji imaju par penija u džepu kao i sa onima koji voze Maserati i Jaguar automobile, stekao najvrjednije iskustvo u životu. Svi ti ljudi su ga inspirisali, svako na svoj način.

„Shvatio sam da to koliko novca ti ljudi imaju uopšte nije mjerilo njihove sreće i ne mijenja činjenicu da i oni tragaju za novim ljudima“, pričao je on rekavši da želi da priča o jednom čovjeku koji je na njega ostavio najveći utisak.

Taj čovjek je zarađivao više nego što je Jon ikada mogao da sanja. On je radio sa nekretninama, gradio nove kuće i sređivao stare, to je bio jedan njegov posao, drugi je bio ’konsultant za bogatstvo’. Ljudi koji su ga čekali znali su da će on doći i dati im ono što žele i za čim tragaju.

Ipak često se dešavalo da su ljudi plaćali nerealne cifre za nekretnine koje nisu u najboljem stanju naročito ispod ’farbe’. Tada su ljudi kojima je propala investicija dolazili kod njega na seminare od 5.000 dolara gdje bi im pričao kako da gubitak pretvore u profit i imao ih po petnaestak po predavanju.

Jednostavno, bio je milioner i veoma mlad je to postao. Klijenti su mu plaćali mnogo više od novca, davali su mu svoje snove. Jon kaže da ovo nije priča sa sretnim krajem u kojem je on dobio šta je zaslužio. I dalje je milioner i posluje. Ali ono što Jon želi da podvuče jeste da to nije osoba za koju bi ikada kazao da je sretna i da ima ta osjećanja.

„Nikada ga nisam vidio da se smije van potreba sastanka. Nikada nisam vidio kako ga djeca grle ili kako nedostaje svojoj ženi. Nikada zapravo nisam upoznao nekoga ko mu vjeruje ili nekoga ko je sa njim blizak. Kada bolje razmislim – taj čovjek nije imao mnogo u životu.“

Za njega je to čovjek koji nikada nije napravio ništa što vrijedi. Emotivno i duhovno. Nije gradio prisne veze sa drugima, nije sam svojijm rukama stvorio nijedan proizvod u koji vjeruje i koji je vrijedan. I Jon otvoreno kaže – ja volim novac i šta tome fali. Ipak kada je lista njegovih prioriteta u pitanju novčanice uopšte nisu pri vrhu.

Za njega su najljepši trenuci i uspomene studentski dani koje je ’bez kiinte’ provodio sa društvom i djevojkom. Kada su posle žurke spavali na ćebetu na podu kod drugara pijani od jeftinog vina. „Te uspomene me čine bogatim čovjekom.“ i one su važnije od bankovnog računa. (bizlife.rs)