U mnogim vezama uobičajeni korak, u trenutku kada partneri shvate da žele provesti život jedno kraj drugog, je – brak. Međutim, brak ipak nije želja svih parova i postoje i oni partneri kojima ovaj korak nije neophodan.

Niti jedna od ovih opcija nije pogrešna, a i oni koji se odlučuju za brak i oni koji ga odlučuju preskočiti imaju svoje razloge koje trebamo poštovati.

Jedna žena koja pripada ovoj drugoj skupini, a koja je u vezi dugoj 13 godina, odlučila je javno iznijeti razloge zbog kojih su njih dvoje odlučili da vjenčanje neće biti tačka na “i” njihove dugogodišnje veze, prenosi Zadovoljna.hr.

Objasnila je da se mnogi njihovi prijatelji odlučuju na ovaj korak koji njima ipak nije opcija. Kaže i da brak nije nešto što odgađaju, nego je jednostavno nešto što ne žele. A evo i njenih, odnosno njihovih razloga i objašnjenja.

1. Papir nam ne znači previše

Nas dvoje u vezi smo 13 godina i u potpunosti smo predani jedno drugome. Volimo se, radimo, dijelimo troškove, sve ono što bismo radili i u braku. Vjerujemo da papir u našem slučaju ne bi ništa promijenio, pa smo odlučili preskočiti ovaj korak.

2. Želimo izbjeći troškove

Cijene vjenčanja znaju rasti u nebesa, mi sami to ne možemo isfinancirati, a nemamo ni roditelje koji bi nam mogli priskočiti u pomoć. Zato smo odlučili preskočiti ovaj korak. Naša obitelj i prijatelji znaju da se volimo i bez vjenčanja i to nam je dovoljno.

3. Ne želimo stvarati opterećenje našim voljenima

Ovdje se zapravo vraćam na tačku dva. Mi sami veliko vjenčanje ne možemo isfinansirati, a ne bismo htjeli ni našim voljenima stvoriti pritisak da nam trebaju pomoći. Zapravo ovo sve i nije toliko bitno jer niko nam ne brani da se vjenčamo bez velike proslave. Mi to jednostavno ne želimo i to je najbitnija stvar u cijeloj ovoj priči.

4. Oboje smo djeca razvedenih roditelja

Zbog razvoda roditelja nijedno od nas nije izgubilo vjeru u ljubav. Dapače, naučili smo vrijedne lekcije o tome kako se ne treba ponašati u jednoj vezi. Međutim, razvodi naših roditelja ipak su uticali na naše poglede na brak koji, ako se nas pita, nije garancija dugovječnosti. Naučili smo da možemo biti sretni i bez njega.

5. Ne brinemo previše za društvene norme

Nama dvoma nikad nije bilo važno šta drugi misle da bismo trebali napraviti pa se tako nećemo ni vjenčati samo zato što neko drugi misli da bismo trebali. Živimo svoj život temeljen na našim uvjerenjima, željama i ciljevima.

I ono što na kraju posebno želim naglasiti je to da mi ne mrzimo brak niti ljude koji se odluče vjenčati. Dapače, i mi skupa s njima slavimo ljubav. Ako je brak za nekoga najljepša stvar na svijetu, ja ću ga podržati u njegovoj odluci. To je jednostavno nešto što nama nije na listi želja. (Tuzlanski.ba)