Utorak, 22. Juna 2021.
Tuzlanski.ba logo

Ne vjeruju nikome: Ovako se ponašaju ljudi sa paranoidnim poremećajem ličnosti

Preuzmite sliku

U svemu vide nešto neprijateljsko, u sve sumnjaju i baš sve preispituju

Poremećaj ličnosti definiše se kao karakterističan i trajan obrazac ponašanja, mišljenja i osjećanja koji prilično odudara od onog što je uobičajeno. Ovakve devijacije se obično javljaju u sferi volje, nagona i emocija, piše Psihoverzum.

Dakle, poremećaj ličnosti ne predstavlja bolest, već jedno stanje, hroničnu maladaptaciju, hroničnu neprilagođenost svakodnevnim uslovima života, neprilagođenost u interpersonalnim odnosima, kao i postojanje disfunkcionalnih stavova i ponašanja.

Šta je paranoidni poremećaj ličnosti?

Jedan od najranijih opisa paranoidnog poremećaja ličnosti dao je francuski psihijatar Magnan, pritom opisujući “krhku ličnost” koju karakteriše prekomerno i ponavljano razmišljanje o određenim stvarima, pretjeranu osjetljivost, sumnjičavost. Sličan ovom opisu je Krepelinov opis koji kaže da se radi o osobama koje su uvijek spremne da pronađu neku kritiku na njihov račun, koje su osjetljive, razdražljive i koje žive “u sukobu sa ostatkom svijeta”.

Kasnije, 1921. godine, on je preimenovao naziv u paranoidna ličnost i opisao ove osobe kao nepovjerljive, koje često osjećaju da se nepravedno postupa prema njima, da su meta ugnjetavanja, ogovaranja ili podsmijeha.

Vremenom su dati opširniji opisi ovog poremećaja. Pa tako danas, DSM-IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th edition) daje sljedeće kriterijume za utvrđivanje postojanja paranoidnog poremećaja ličnosti.

  • Ove osobe:

    – Pretpostavljaju da će ih druge osobe iskoristiti, prevariti ili povrijediti bez utemeljenih dokaza;

    – Zaokupljeni su neopravdanim sumnjama u lojalnost svojih prijatelja;

    – Odbijaju da se povjere nekome, zbog straha da će ono što kažu biti zloupotrijebljeno protiv njih;

    – U dobronamjernim primjedbama traže ponižavajuća i preteća skrivena značenja;

    – Primjećuju napade na svoju ličnost i ugled koje drugi ljudi ne primjećuju i obično tada reaguju neprijateljski;

    – Često sumnjaju u vjernost bračnog ili emotivnog partnera.

    Danas se procjenjuje da, u opštoj populaciji, postoji 0.5% – 2.5% osoba koje imaju paranoidni poremećaj ličnosti. Takođe, ovaj poremećaj ličnosti česće se javlja kod muškaraca, kao i kod osoba u čijim porodicama postoji član koji boluje od šizofrenije ili psihotičnog sumanutog poremećaja.

    Kako nastaje paranoidni poremećaj ličnosti?

    Kada je riječ o samom uzroku nastanka, razni autori daju različita objašnjenja. Međutim, veliko je slaganje autora kada je u pitanju biopsihosocijalni model. Pod ovim se podrazumijeva da se uzrok mora potražiti u cjelokupnoj životnoj historiji osobe.

    Naime, uzrok se najvjerovatnije može pripisati spletu bioloških, genetskih faktora, zatim socijalnih (način na koji je osoba u ranom djetinjstvu uspostavljala svoje prve relacije sa roditeljima kao i sa drugom djecom) i psiholoških (temperament koji oblikovan sredinom u kojoj je osoba odrastala, kao i naučeni koping mehanizmi). Odavde možemo zaključiti da nije dovoljan jedan faktor za nastanak poremećaja, već kompleksno, isprepletano djelovanje svih navedenih faktora.

  • Kako se manifestuje paranoidni poremećaj ličnosti?

    Osobe sa ovim poremećajem imaju dugogodišnji obrazac nepovjerenja i sumnjičavosti. Dakle, ove osobe će skoro uvijek vjerovati da su motivi drugih sumnjivi ili zlonamjerni. Oni pretpostavljuju da će ih drugi ljudi iskoristiti, učiniti kakvu štetu, povrijediti ih, iako ne postoje dokazi koji bi potkrijepili njihova očekivanja. I pored toga što je donekle normalno da svako od nas ima određen stepen opreznosti kada su u pitanju određene interpersonalne relacije, osobe koje imaju paranoidni poremećaj ličnosti oprezne su i sumnjičave u svim interpersonalnim relacijama, što znači da opreznost i nepovjerljivost prožimaju svaki profesionalni ili lični odnos koji imaju.

    Bliske veze koje osobe ostvaruju možda jesu polje gdje imaju najviše problema. Njihova prekomjerna sumnjičavost i neprijateljstvo obično se manifestuju kroz česte konflikte, prigovaranja ili kroz tihu rezervisanost i povučenost. Upravo njihova preosjetljivost za potencijalne prijetnje čini ih takvim da mogu izgledati hladno i rezervisano. Iako ponekad mogu izgledati objektivno, racionalno i hladno, neemotivno, ipak će u njihovom ponašanju i komunikaciji sa drugim osobama više dominirati sarkastičnost, tvrdoglavnost ili čak hostilnost.

    Njihova borbena i sumnjičava priroda može izazvati negativan odgovor kod drugih, što će samo dalje učvrstiti njihova početna vjerovanja, da su drugi ljudi nepravedni i da predstavljaju prijetnju. Iz nepovjerljivosti javlja se i potreba za kontrolisanjem okoline, kao i ljudi u njoj, te se tako često postavljaju kategorično, kritični su, nisu u stanju da sarađuju, a sami imaju teškoća sa prihvatanjem kritika. Pored toga, ove osobe imaju jak osjećaj autonomije, kao i veliku potrebu da budu nezavisne.

    Lečenje paranoidnog poremećaja ličnosti

    Zbog same prirode njihove ličnosti, nepovjerljivosti i opreznosti, ove osobe rijetko traže pomoć. One ne prepoznaju svoju disfunkcionalnost, te da im, kao takvima, nije potrebna terapijska podrška. Međutim, u rijetkim slučajevima kada se jave za pomoć, kompleksno djelovanje psihoterapije i farmakoterapije može dati zadovoljavajuće rezultate

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: ,