Događa se da tokom razgovora gledamo svuda uokolo osim sagovorniku u oči. Je li to zato što nam je neugodno? Ili nismo izgradili potrebne socijalne vještine?

Događa se da tokom razgovora gledamo svuda uokolo osim sagovorniku u oči. Je li to zato što nam je neugodno? Ili nismo izgradili potrebne socijalne vještine? Nekada su, naravno, i to razlozi, no nauka kaže da razlog može biti i to što mozak ne može istodobno raditi dva zadatka – kontrolisati šta govori i koncentrisati se na sagovornikovo lice, prenosi Živim.hr.

Preopterećenje

Istraživanje Univerziteta u Kyotu sugerira da se mozak zbuni u takvim situacijama jer nije sposoban istodobno upravljati dvama naoko nezavisnim procesima. Kako bi bolje razumjeli što se događa u mozgu tokom razgovora, naučnici su zamolili 26 volontera da se uključe u igru asocijacija, a svako je trebao, koristeći uobičajene riječi, zadanoj imenici što prije dodati glagol.

Istodobno su gledali u slike lica od kojih su neka ostvarivala kontakt očima, a druga su gledala u stranu. Prvi zadaci bili su relativno jednostavni: na zadanu riječ “nož” ljudi su lako odgovarali “rezati” ili “bosti”. Na imenicu “lopta” većina je rekla “baciti”. Ostale su asocijacije bile teže, primjerice na imenicu “mapa” govorili su “otvoriti”, “zatvoriti”, “obrisati”, “tražiti” itd. Uz to, ispitanici su teže asocirali kad bi gledali prikazanom licu u oči.

– Premda se ove dvije radnje čine neovisnima, ljudi često svrću pogled sa sagovornika tokom konverzacije, što upućuje da su ta dva procesa povezana – objasnili su naučnici iz tima u publikaciji “Cognition”. Učinak je bio izraženiji kad su ljudi pokušavali naći glagol koji pripada manje uobičajenim imenicama, pa proizlazi da su za tu radnju potrebni isti mentalni putevi kao za kontakt očima.

Rezultati sugerišu da u takvim situacijama mozak jednostavno, kako bi izbjegao preopterećenje, prekida kontakt očima i koncentriše se na rješavanje verbalnog zadatka. (Tuzlanski.ba)