Nedjelja, 31. Maja 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Navika koja mi je olakšala život: Zašto moja djeca idu na spavanje u 19.00 sati

Prije nego što sam dobila djecu smatrala sam se jutarnjim tipom. Voljela sam se probuditi rano, uživati u šoljici kafe dok čitam. Bio je to opuštajući ritual koji me punio energijom te sam se tada osjećala odlično. Nakon što se rodilo naše prvo dijete, brzo sam shvatila da sam tip od ‘sredine jutra’, jer me buđenje moje bebe u 5 sati i 30 minuta ujutro ubijalo.

Borila sam se time da zavolim svoju novu jutarnju rutinu, a ponekad sam je se smrtno bojala. Koristila sam svoju kćer kao budilicu i nije mi bilo nimalo lijepo. Nakon nekoliko mjeseci takvog napornog režima, znala sam da se nešto mora promijeniti, ispričala je za Motherly jedna majka koja vjeruje kako je strogi režim spavanja u 19 sati navečer donio samo dobro njenoj porodici, prenosi Tuzlanski.ba.

Slušala sam brojne savjete za spavanje drugih majki i pročitala na stotine članaka o tome kako uspavati dijete. Stoga sam odlučila isprobati neke od tih stvari.

Kao prvo, počeli smo stavljati djecu na spavanje u 19 sati. Ono što se dogodilo me zapravo iznenadilo, zapravo su spavali duže nego prije. Osim toga, mi smo kao roditelji osjetili malo slobode. Mogli smo provesti neko vrijeme navečer sami prije nego smo se iscrpljeni bacili u krevet. To je bilo baš ono što je naša porodica trebala, a fiksni raspored spavanja pomogao nam je da stvorimo granice uz koje nam je svima bilo bolje.

  • Drugo što se dogodilo je bilo to da sam dobila svoja jutra natrag! Naša djeca su išla na spavanje u 19 sati i budili su se u 7 sati ujutro. Majčinstvo je samo po sebi prekrasno i uzbudljivo, ali istovremeno emotivno i fizički iscrpljujuće. Nedostajalo mi je moje vrijeme ujutro, a sada kad sam ga dobila natrag imala sam više energije i strpljenja kroz cijeli dan, potrebno za bavljenje s dvoje male djece.

    Znala sam da je to način na koji štitim svoje živce, zdrav razum i ‘vrijeme za sebe’.

    Na naše iznenađenje, kad smo stavljali djecu ranije spavati, imali smo više energije i budili smo se prije njih, što je osiguralo da imamo 15-ak minuta za razbuditi se prije nego nam započne dan. Moja kćer mi više nije bila budilica, dobila sam natrag svoju smirujuću jutarnju rutinu.

    Postavljanje vremena za odlazak u krevet pomoglo nam je i u stvaranju granica za vrijeme drijemanja usred dana. Evo na što mislim – jedne nedjelje smo gledali utakmicu na televizoru i naša se kćer ranije probudila iz svog popodnevnog spavanca. Kao nova majka, bila sam vrlo stroga oko toga da im izlaganje velikom TV ekranu šteti. Znala sam da moj muž želi pogledati još nekoliko minuta utakmice koliko je bilo do kraja, a ako je dignem iz krevetića, jer imamo mali stan, bila bi direktno ispred TV-a. Stoga sam odlučila malo pričekati.

    Ono što sam otkrila i što me iznenadilo bilo je to da je moja kćer provela sljedećih 15 minuta veselo gugutajući i igrajući se u svom krevetiću. Zašto sam onda bila tako tjeskobna i u žurbi bi trčala svaki put kad bi se ona probudila prije toga? Naša kćer je bila sretna, sigurna i zadovoljna u svom krevetiću. Počela je shvaćati da mama i tata ne moraju doći one sekunde kad se ona probudi, ali da smo tu negdje i da je sigurna u to da ćemo doći.

    Samim time što nas je nekoliko minuta pričekala da dođemo, ja sam postavljala novu granicu. To se lagano preselilo i u jutarnju rutinu. Naime, kad bi se probudila ujutro, mi ne bi trčali do nje, nego bi pojeli još ta dva griza doručka koliko nam je ostalo, a ona bi se za to vrijeme mirno igrala. Ponekad bi popila i kafu do kraja.

  • Nisam se osjećala krivom zbog toga, jer sam znala da se dajem svojoj djeci cijeli dan i da imam pravo dati i sebi neko vrijeme, osobito zato što nisu plakali i nije im ništa nedostajalo.

    Kao i s puno drugih stvari, vjerujem da u odgoju treba postojati ravnoteže i pravila. Naravno da je bilo dana kada ne bi bili u krevetu u 19 sati, već primjerice u 20 – jer smo se negdje zadržali vani. Obično bi se tad probudili u isto doba kao inače ili čak nešto ranije, a mi bi izlazak ‘platili’ s malo kukanja i umora, ali većinu puta je bilo vrijedno toga.

    Iako se ponosimo našom strogom rutinom, nije da se ne možemo ponekad prilagoditi. Kreiranje ranije rutine spavanja definitivno mi je dalo više ‘vremena za mene’, što mi je kao mami dvoje male djece bilo nužno potrebno. Moja djeca su spavala i popodne, ali naravno manje nego da su spavala kraće kroz noć, što mi je opet bilo dobro jer sam uživala družeći se s njima kroz dan.

    Pozitivna stvar je što su moja djeca zavoljela svoje vrijeme za spavanje, sami su izražavali da žele ići spavati u vrijeme kad su naučili, a kroz dan su bili odmorniji i boljeg raspoloženja. 

    Jednostavno rečeno, to što ih stavljam rano na spavanje učinilo me sretnijom i strpljivijom majkom. (Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , ,