Prema nekim statistikama polovina brakova završi se razvodom, dok više od 50% muškaraca i žena ima vanbračne afere.

Ali da situacija bude gora, bolja slika nije ni u “sretnim” brakovima, jer se procjenjuje da 20% bračnih partnera ima intimne odnose manje od šest puta godišnje. Antropolozi i zoolozi već desetljeće tvrde da je manje od 3% sisavaca prirodno monogamno te da to nije, kako životinjama, tako ni ljudima, u prirodi. Ljudi uglavnom teže monogamiji jer genetski smatraju da je intimnost ugodnija, a time ju je lakše postići.

Fiziološki faktori također igraju svoju ulogu. Tako ljudi s višim nivoom testosterona teže mogu ostati monogamni. Moderna tehnologija, kao što su internet i mobiteli promijenili su lice monogamije u posljednjih nekoliko godina jer su pružili ljudima lakšu mogućnost preljube.

Seksualni instinkt može se okrenuti u vlastitu korist u monogamnom odnosu, a ne protiv sebe, tvrde stručnjaci. Urođene muške i ženske osobine mogu monogamiju u vezi učiniti neodoljivom za oboje jer povećavaju seksualnu želju, a istovremeno mame suprotni spol. Žene imaju urođenu ženstvenost, koja ih čini otvorenima, ranjivima i osjetljivima prema muškarcu. Oboje imaju koristi od toga jer omogućava dublji nivo seksualnog ispunjenja budući da je ženama lakše nakon što se otvore i povjere, a muškarac joj može pružiti zaštitu i utočište. U obrnutom slučaju, ako je muškarac nježan, partnerica se osjeća sigurno i voljeno uz njega, a stvara se i spona povjerenja. Ukoliko se ove uloge izmjenjuju, i strast prema ličnosti partnera održava, ostati vjeran nije tako nemoguće. (24sata.hr)