Ne može se poreći: roditelji koji sve prepuštaju slučaju i ne ulažu ni najmanji napor u odgoj i obrazovanje svoje djece vjerovatno će imati osrednje uspješnu djecu (ili čak manje od toga).

Kako izgleda odgoj djece koja su usmjerena na izvrsnost, da naprave najviše što mogu iz svojeg potencijala? Ona moraju imati smjer, disciplinu i upornost. Evo što su pokazala istraživanja: roditelji uspješne djece neke stvari zaista rade drugačije.

Pobrinu se da mama bude zadovoljna

Zvuči čudno, ali ima nešto u onoj staroj poslovici koja zvuči pomalo smiješno, a nije: “Sretna žena, sretan život”. Naučnici sa Sveučilišta Lincoln analizirali su sve dobijene podatke velikog istraživanja Millennium Cohort koje je prikupilo informacije o 13.000 britanskih parova s djetetom koje se rodilo početka 2000-tih. Nastojali su saznati koliko su parovi sretni s djetetom u dobi od otprilike 9 mjeseci. Potom su sve te iste parove nakon 14 godina ispitivali o tome jesu li zadovoljni u braku i je li uopće brak opstao, imaju li njihova djeca neke poremećaje u ponašanju i koliko su ti roditelji bliski sa svojim tinejdžerima.

Pokazalo se da su odgovori na gornja pitanja usko povezani s majčinim zadovoljstvom u braku, a ne toliko očevim. Majčina bračna sreća pokazala se dvostruko važnijom od očeve za opstanak braka. Majčino zadovoljstvo svojim životom pokazalo se i dvostruko važnijim u razmatranju mentalnog zdravlja dječaka tinejdžera. Što se tiče djevojaka, samo je majčina sreća povezana s njihovim mentalnim zdravljem,očeva nije uopće.

Oni su djeci stalan, dobar primjer

Razmislimo kakva budućnost očekuje djecu ili tinejdžere koji su se sposobni nositi sa svim mogućim izazovima na koje će naići. Čini se da je upravo to koliko su roditelji uporni dobar indikator koliko će biti uporna njihova djeca, otkrilo je veliko istraživanje sveučilišta Pennsylvania i MIT-a. Promatrali su 520 dječaka i djevojčica u dobi od četiri ili pet godina da vide koliko će uporno raditi na tome da dovrše određeni zadatak koji su prije toga obavljali i njihovi roditelji. Proučavali su i koliko to što roditelji govore djeci utječe na djecu, koliko rečenice ‘upornost, marljivost su u životu važne’, utječu na djecu. Djeca su bila uporna samo ako su i njihovi roditelji pokazali da su se spremni jako angažirati da nešto obave i jasno naglašavali dok su to radili koliko je važno biti uporan i ne posustati, čak i kad postane teško

Zanima ih šta njihova djeca uče i rade u školi

Engleski naučnici proveli su istraživanje o vezi između roditeljskog angažmana oko škole i djetetovih postignuća. Otkrili su da roditelji svojoj djeci najviše pomažu ako im u ranoj dobi čitaju, uče ih slova i brojke, pjesmice, brojalice i zagonetke i s njima se vedro druže s knjigama i pokazuju koliko im je važna pismenost, čitanje, učenje. Kad su djeca starija, u školovanju su se pokazala uspješnijima djeca čiji roditelji odlaze na školske izlete za školu u prirodi i pokazuju veliki interes oko toga šta oni uče i rade u školi te prate jesu li napisali zadaće i pripremili se za testove.

Vode ih na muzičke instrukcije i uče svirati neki instrument

Sveučilišta američkih država Georgia i Alabama proučavalo je 2323 roditelja djece od 7 do 17 godina koja trenutno idu na privatne satove muzike ili idu u muzičke  škole izvan osnovnog obrazovanja i otkrili šta većina roditelja smatra osnovnim prednostima satova klavira ili nekog drugog instrumenta. 85% roditelja otkrilo je da su djeca postala strpljivija, otpornija i uglavnom posvećenija tome da zadatke obave do kraja, doista dovrše, čak i kad je težak. 68% smatra da djeca koja uče svirati neki instrument istovremeno i nauče da zadatke mogu izvršiti na vrijeme, a ne ih odlagati i da rano nauče koristiti kalendare ili planere svog dana i kako svoje obaveze riješiti na vrijeme. 83% smatra da su djeca postala svjesnija sebe, svojih mogućnosti i shvatila da svoj učinak i rezultate mogu i popraviti.

60% roditelja smatra da su djeca shvatila da moraju biti svesna toga koliko vremena provode ispred najrazličitijih ekrana i kako to ograničiti. 71% smatra da su djeca zbog glazbenih instrukcija postala bolja u određivanju koje zadatke moraju napraviti prije i kako moraju sami sebe kontrolirati u gubljenju vremena da bi im ostalo vremena za aktivnosti u kojima uživaju. Doduše, to je istraživanje platila jedna muzička škola za poduku gitare pa su možda rezultate istraživanja i ponešto usmjeravali, ali posve je logično da su instrukcije iz nekog instrumenta zaista poticaj da dijete bude upornije i marljivije i bolje kontrolira koliko vremena provodi na pametnom telefonu ili kompjuteru.

Roditelji ih uče kako da se fokusiraju i izbjegavaju različite zamke za odvlačenje pozornosti

Nir Eyal, profesor sa sveučilišta Stamford, koji je napisao knjigu o tome kako kontrolisati svoju pozornost i sam izabrati svoj život, smatra da s obzirom na stalno digitalno ometanje svjetlima ili zvukom najrazličitijih poruka danas postaje najvažnije djecu usmjeriti da razvijaju upravo tu sposobnost koncentracije i ne podliježu vanjskom ometanju. A upravo je to ono što roditelji još uvijek svoju djecu ne uče. Ključno je da roditelji rano objasne djeci zašto je važno ograničiti vrijeme ispred ekrana i onda im daju autonomiju da sami biraju i određuju svoje granice. Taj naučnik je iznio primjer svoje vlastite kćeri.

Kad je bila sasvim mala, on i njegova žena objasnili su joj da mora ograničiti vrijeme na tabletu da bi stigla ići na bazen ili se družiti s prijateljima.  Objasnili su joj i zašto autori videa i aplikacija koje je toliko privlače rade to upravo tako da je ‘privežu’ za stolac i da što duže ostane prikovana uz ekran. Potom su je pitali neka im ona kaže koliko joj je vremena potrebno na kompjuteru ili tabletu dnevno i umjesto da im odbrusi ‘cijeli dan’, pristala je na ‘dva gledanja dnevno’.  Važno je da djeca istinski shvate zašto je moraju ograničiti vrijeme ispred ekrana i da sami sebi postave jasne granice kojih će se držati sami, bez neprestanih svađa. “Važno je da su to njhova pravila koja su sami sebi postavili, da nisu nametnuta i da provođenje sami kontroliraju”, objasnio je Eyal. (Miss7.hr)