Deloitteovo najnovije globalno ispitivanje milenijalaca i pripadnika generacije Z istražuje kako su dramatični događaji u posljednje tri godine oblikovali živote i stavove ispitanika, piše Lider media

Dok pandemija COVID-19 slabi, ispitivanje razmatra kako su se promijenila iskustva pripadnika generacije Z i milenijalaca na radnom mjestu te otkriva kako je pandemija, iako je očito ostavila značajne negativne posljedice, također dovela do nekih pozitivnih trendova na radnim mjestima.

Ispitivanje ukazuje na napredak koji ove generacije smatraju da su njihovi poslodavci ostvarili, ali i na čemu još treba raditi i gdje bi se mogle pojaviti potencijalne poteškoće. Također istražuje kako pripadnici generacije Z i milenijalci nastavljaju donositi odluke o načinu života i karijeri na temelju svojih vrijednosti.

U svom dvanaestom izdanju, ispitivanje je prikupilo mišljenja više od 22.000 ispitanika generacije Z i milenijalaca iz 44 zemlje. Njihovi odgovori otkrivaju kako su, iako priznaju da su se dogodile neke pozitivne promjene, još uvijek vrlo zabrinuti za svoju budućnost. Izvještaj naglašava stalnu zabrinutost o ličnim finansijama, klimatskim promjenama i mentalnom zdravlju te ispituje promjenu stavova pripadnika ovih generacija prema radu.

“Pripadnici generacije Z i milenijalci nastoje postići bolju ravnotežu između posla i privatnog života. Potiču ih vrijednosti, zabrinuti su za okoliš, stanje u svijetu i budućnost koju vide pred sobom. Traže poslodavce koji im mogu pomoći i omogućiti postizanje uspjeha i ostvarenja svog doprinosa”, kaže Gordan Kožulj, direktor u Deloittevom odjelu poslovnog savjetovanja.

Veća fleksibilnost

Pripadnici generacije Z i milenijalci priznaju da je došlo do napretka na radnom mjestu, ali traže veću fleksibilnost i ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

Pripadnici generacije Z i milenijalci svjedoče napretku poslodavaca u nekim ključnim područjima u odnosu na razdoblje prije pandemije. Otprilike trećina ispitanika s punim ili pola radnog vremena tvrdi da je vrlo zadovoljna ravnotežom između posla i privatnog života, dok je 2019. tek svaki peti ispitanik dao takav odgovor. Zadovoljstvo fleksibilnošću na poslu, uz raznolikost, ravnotežu i uključenost također se povećalo.

Pandemija je potaknula preispitivanje uloge koju posao ima u njihovim životima. Dok gotovo polovica generacije Z i većina milenijalaca kaže da im je posao i dalje glavni faktor identiteta, glavni fokus im je na ravnoteži između poslovnog i privatnog života što je ujedno i najvažnija kvaliteta koju cijene kod svojih vršnjaka i koju najviše uzimaju u obzir pri odabiru poslodavca.

Generacija Z i milenijalci žele fleksibilnost u pogledu mjesta i radnog vremena. Mnogi ispitanici sada rade na daljinu ili u hibridnom načinu rada i to je prednost koju jako cijene. U međuvremenu, fleksibilni radni aranžmani, koji nude niz mogućnosti radnog vremena koje se mijenjaju kada je posao obavljen, ili broj radnih sati, sve su prioritetniji. Generacija Z i milenijalci željeli bi da njihovi poslodavci ponude bolje prilike za napredovanje zaposlenicima s nepotpunim radnim vremenom, općenito više poslova s nepotpunim radnim vremenom i fleksibilnije radno vrijeme za osobe s punim radnim vremenom.

Iako priznaju napredak koji su poslodavci učinili posljednjih godina, ispitanici smatraju kako još ima prostora za napredak i brinu se da će taj zamah stati dok se firme ne pozabave vanjskim izazovima kao što su ekonomska neizvjesnost i posljedice rata u Ukrajini.

Veliki troškovi

Troškovi života i dalje predstavljaju veliku zabrinutost, a ekonomska neizvjesnost ometa sposobnost ispitanika da planiraju svoju budućnost

Otprilike šest od deset pripadnika generacije Z i dvije trećine milenijalaca misli da će se ekonomija pogoršati ili ostati ista u njihovoj zemlji tokom narednih godinu dana. Među njima, mnogi misle kako će zbog toga biti teže ili nemoguće tražiti povišicu ili unapređenje, dobiti novi posao ili tražiti veću fleksibilnost na poslu. Njihove ekonomske brige također utječu na njihovu sposobnost planiranja budućnosti na osobnoj razini, a mnogi kažu da će biti teže ili nemoguće kupiti stan/kuću ili zasnovati porodicu.

Pripadnici generacije Z i milenijalci i dalje navode troškove života kao svoju najveću društvenu brigu, ispred nezaposlenosti i klimatskih promjena. Više od polovice pripadnika generacije Z (51%) i milenijalaca (52%) kažu kako žive ‘od plate do plate‘ (porast od pet postotnih bodova u odnosu na 2022. godinu).

Uprkos njihovoj želji za boljom ravnotežom između poslovnog i privatnog života i mogućnosti smanjenja radnog vremena, mnogi pripadnici generacije Z (46%) i milenijalci (37%) uz svoj primarni posao zaposlili su se na još jednom honorarnom ili s punim radnim vremenom kako bi spojiti kraj s krajem. Najbolji dodatni poslovi odnose se na prodaju proizvoda ili usluga na internetu, obavljanje kratkoročnih honorarnih poslova kao što su dostava hrane ili aplikacija za dijeljenje prijevoza, ostvarivanje umjetničkih ambicija i uticaj putem društvenih medija. Iako neki na društvene medije gledaju kao izvor prihoda, oni s druge strane pogoršavaju financijsku tjeskobu – 51 posto pripadnika generacije Z i 43 posto milenijalaca kažu da ih društveni mediji navode na kupnju stvari koje si ne mogu priuštiti.

Stalni stres i sindrom prezasićenja izlažu ove generacije velikom pritisku

Gotovo polovica pripadnika generacije Z (46%) i četvero od 10 milenijalaca (39%) kažu da su pod stresom cijelo ili većinu vremena, a razine stresa još su više kod žena, LGBT+ ispitanika, etničkih manjina i osoba s invaliditetom. Osim što brinu o svojim ličnim financsijama i dobrobiti svojih prijatelja i porodice, nepovoljna ravnoteža između posla i privatnog života te velika opterećenja na poslu pridonose njihovoj razini stresa. Ispitanici se bore da ne nose posao kući, pri čemu je 23 posto pripadnika generacije Z i 30 posto milenijalaca izjavilo kako odgovaraju na poslovne mailove izvan radnog vremena najmanje pet dana u sedmici.

Na njihovu dobrobit i opće stanje utiču i društvene mreže, zbog kojih se otprilike četiri od deset pripadnika generacije Z i milenijalaca osjeća usamljeno i nedovoljno uspješno. Međutim, više od polovice ispitanika iz obje generacije kažu da je pristup resursima mentalnog zdravlja postao lakši zahvaljujući društvenim mrežama i da društveni mediji imaju sveukupno pozitivan uticaj na njihove živote – posebno imajući u vidu mogućnost povezivanja s prijateljima, porodicom i društvenim pokretima.

Odgovornost i briga za druge također su važan čimbenik – više od jedne trećine pripadnika generacije Z (34%) i četvero od deset milenijalaca (39%) svakodnevno se, ili povremeno, istovremeno brinu za djecu i za roditelje ili starije rođake. I dok je za pripadnike generacije Z manja vjerovatnost nego za milenijalce svakodnevna obveza brige o djeci, malo je vjerovatnije da će se brinuti za roditelje ili starije rođake. Više od četiri od deset ispitanika iz obje generacije izjavilo je kako te odgovornosti imaju značajan uticaj na njihovo mentalno zdravlje.

Šest od deset pripadnika generacije Z i milenijalaca tvrde da su bili zabrinuti za okoliš u proteklim mjesecima, a otprilike isti postotak navodi ekstremne vremenske prilike i velike šumske požare kao uzrok stresa. Ta zabrinutost utiče na njihovo donošenje odluka, od planiranja porodice i poboljšanja stanovanja do toga šta jedu i kakvu odjeću nose.

Ispitanici poduzimaju niz aktivnosti, poput kupnje električnog vozila ili potpunog izbjegavanja vožnje automobila, poboljšanja energetske učinkovitosti stanova, vegetarijanske ili veganske prehrane te izbjegavanja brze mode i kupnje rabljene odjeće. Neki odlučuju imati manje ili ne imati djecu kako bi smanjili svoj uticaj na okoliš.

Klimatska pitanja također igraju važnu ulogu u donošenju odluka o karijeri pripadnika generacije Z i milenijalaca. Više od polovice ispitanika reklo je da istražuje politiku brenda i uticaj na okoliš prije prihvatanja ponude za posao, dok svaki šesti kaže da je već promijenio posao ili sektor zbog brige o klimi, a oko četvrtina ispitanika ističe da to planira učiniti tako i u buduće.

Zapravo, sposobnost poticanja promjena oko društvenih pitanja općenito potencijalna je prekretnica u zapošljavanju i zadržavanju ovih generacija. Gotovo četiri od deset ispitanika kažu da su odbili radne zadatke zbog etičkih pitanja i dilema, dok je više od jedne trećine odbilo poslodavce koji nisu u skladu s njihovim vrijednostima. Pripadnici generacije Z i milenijalci žele imati pravo i sposobnost poticanja promjena unutar svojih organizacija. Iako općenito smatraju da mogu pozitivno utjecati na svoje organizacije u područjima koja se odnose na proizvode i usluge, raznolikost, jednakost i uključenost, razvoj i izobrazbu i upravljanje dodijeljenim obimom posla, uticaj u drugim kritičnim područjima, kao što su društveni uticaji i održivost, ipak zaostaje. Otprilike polovica pripadnika generacije Z i milenijalaca izjavilo je kako vrše pritisak na svoje tvrtke da poduzmu korake u vezi s klimatskim promjenama, ali manje od jednog od šest ispitanika osjeća se sposobnim utjecati na aktivnosti svoje organizacije usmjerene na održivost.

Pripadnici generacije Z i milenijalci žele da im poslodavci pomognu i osnaže ih te ih osposobe i pruže podršku prilikom donošenja održivijih životnih odluka za sebe te kako bi razvili vještine potrebne za prelazak na gospodarstvo s niskom emisijom ugljika. Više od polovice pripadnika generacije Z (56%) i polovice milenijalaca (50%) ističu da već prolaze takvu izobrazbu, ali da će biti jako bitno proširiti to učenje jer se procjenjuje da je otprilike 800 milijuna radnih mjesta podložno ekstremnim klimatskim promjenama.

Poslodavci mogu – i moraju – djelovati

Dok se poduzeća suočavaju s novim izazovima, bit će važno za njihove napore u zapošljavanju i zadržavanju talenata da poslodavci zadrže napredak koji su postigli i pomognu da se pokrene veći zamah u tom smjeru.

“Pripadnici generacije Z i milenijalci suočavaju se s jedinstvenom kombinacijom izazova u ključnom trenutku u svojim životima dok napreduju u karijeri, podižu porodicu i brinu za voljene osobe. Za poslodavce je ključno razumjeti ove generacije i nastaviti napredovati u rješavanju izazova koji su im najvažniji. To neće pomoći samo u povećanju produktivnosti i zadržavanju talenata, već će u konačnici izgraditi povjerenje i vrijednost za tvrtku u širem društvenom smislu” – izjavila je Andreja Nikšić, voditeljica ljudskih potencijala u Deloitteu.