Međunarodni dan ljevaka u svijetu se obilježava 13. augusta. Ljevaci čine oko 10 % svjetskog stanovništva, a češće su ljevaci muškarci nego žene.
U pubertet ulaze kasnije nego dešnjaci, ali su zato kreativni i često upravo završe kao umjetnici ili muzičari. Uz to često su inteligentni i genijalci, ali lakše se ljute i imaju manje samopouzdanja.
Istraživanja su pokazala da se brže napiju, drugačije doživljavaju optičku iluziju, a žene koje rode nakon 40. godine imaju više šanse da će im djeca biti ljevaci.
Od makaza, preko otvarača za konzerve, do muzičkih instrumenata – svijet je skrojen za dešnjake. I ljevaci se stalno moraju boriti za svoje mjesto u njemu. Pažnju na njihov položaj, koji je ipak lakši kako svijet napreduje, i digitalno i u shvaćanjima, svake godine skreće Međunarodni dan ljevaka koji se obilježava 13. augusta, a slavi posebnost i različitost ljevorukih ljudi.
Utemeljio ga je Dean R. Campbell 1976. kako bi pomogao podići svjesnost o prednosti i nedostacima ljevorukosti, pa je taj dan postao prilika za mnoge ljevoruke ljude da podijele s ostalima svoja iskustva i neugodnosti s kojima se susreću u dominantno dešnjačkom svijetu. Danas je to svladavanje baratanja različitim upotrebnim predmetima osmišljenima i dizajniranima za dešnjake ili pak prilagođavanje takvih predmeta sebi, a nekada je moglo biti i opasno.
Prva proslava dana posvećena ljevorukosti bila je 13. augusta 1976. godine kada je Internacionala ljevaka po prvi put proslavila Dan ljevaka. Ljevaci su od tada obilježavali 13. augusta svake godine kao Dan ljevaka, no tek od 13. augusta 1996. godine Klub Dana ljevaka proglasio da se taj dan slavi kao njihov dan.
Historijska nepravda
Na ljevoruke se gledalo s oprezom i prezirom, smatralo ih se inferiornima, primjera radi, u Srednjem vijeku u Evropi postojalo je vjerovanje da je ljevorukost povezana s vračanjem i nečistim silama. U kršćanstvu se lijevo tradicionalno povezuje sa zlom, jer se u biblijskom opisu Posljednjeg suda navodi da „blagoslovljeni” stoje Kristu zdesna, a „prokleti” slijeva. No, i ranije, u antička vremena, lijevo je značilo nešto loše. Latinska riječ za lijevo, „sinistra”, upotrebljavala se i sa značenjem „zlo” ili „nesretno”. Stari Grci i Rimljani počeli su nositi vjenčano prstenje na lijevoj ruci upravo kako bi „poništili” neugodne asocijacije povezane s lijevim. Negativno doživljavanje lijevog ostavilo je traga i u bosanskom jeziku – lijevo može značiti nešto nevažno, sporedno, loše, primjera radi: „to je neka lijeva stranka” ili „napravio je to lijevom rukom”.
Dobro i loše
Ljevorukima su obje polutke mozga jednako razvijene, dok je dešnjacima razvijenija lijeva polutka koja kontroliše desnu stranu tijela. Ljevaci imaju više živčanih vlakana u mozgu, pa brže prenose informacije među polutkama mozga, time se tumači njihova uspješnost u orijentaciji, matematici, arhitekturi.
Ipak, istraživanja pokazuju da su ljevoruki skloniji nekim zdravstvenim stanjima, primjera radi, studija Univerziteta Yale pokazala je da je 40 posto oboljelih od shizofrenije ljevoruko, kao i jedanaest posto oboljelih od poremećaja raspoloženja, među kojima je i depresija. Ljevorukost se može odraziti i na ekonomski status; prema istraživanju objavljenom u Journal of Economic Perspectives, ljevoruki će vjerovatnije raditi na lošijim poslovima i zarađivat će deset do dvanaest posto manje od dešnjaka.
Neki od najpoznatijih ljevaka bili su Leonardo da Vinci, Albert Einstein, Benjamin Franklin, Michelangelo, Mark Twain, Jimi Hendrix, Marie Curie, Julius Cezar, Aleksandar Veliki, Gandhi, Mozart, Beethoven, Goethe, Aristotel, Nietzsche, Kafka, Hans Christian Anderson. (Tuzlanski.ba)
