Možda jesmo u 2021. godini, ali čak i danas postoje neki aspekti života koji su još uvijek tabu – a zapravo ne bi trebalo da budu.

Od nedostatka želje za djecom do odraslih muškaraca koji glume da ne žele porodicu, ljudi su otkrili o čemu im je još uvijek neprijatno ili teško da razgovaraju, pa čak i s porodicom.

Menstruacija

– Nedavno sam počela da razgovaram sa svojim ličnim trenerom o menstruaciji. On je 25-godišnjak dobrog izgleda i osjetila sam kako izgaram od srama kad me pitao zašto mi je jedne nedjelje nedostajalo energije. Prvo sam počela da lažem, ali onda sam pomislila „Zašto žene i dalje osjećaju stid zbog menstruacije?“ Izgledao je kao da mu je malo neprijatno kad sam mu odgovorila, ali od tad pokušavam češće da pričam o tome kako moj ciklus utiče na mene fizički i na moje performanse, što je potpuno relevantno za njegov posao trenera. I dalje imam osjećaj da ne bih smjela da pričam o tome i gotovo mi je neukusno razgovarati o menstruaciji, ali sam, uvjerena da to ne bi trebalo da bude tabu tema – priča Sammy (43).

Vagina

– Puno mojih prijatelja podstiče svoju decu da nazivaju vaginu „pikica“ ili „cvjetić”, ali uvijek sam smatrala važnim da naša četvorogodišnjakinja koristi tačna anatomska imena za svoje dijelove tijela. Kad pak kaže nešto vezano za svoju vaginu, skoro uvijek se ljudi u okolini šokiraju i čuju se glasni uzdasi iznenađenja ili vide šokirani pogledi prema meni i mojoj ćerki. I zbog toga mi zna biti neugodno, ali ne bi trebalo da bude – vagina nije psovka niti nešto o čemu se ne bi smjelo pričati – Sara (38).

Život bez djece

– Nikad nisam željela djecu. Nisam bila srećna u svom detinjstvu, pa ne bih to željela da priuštim ni nekom drugom. Ali obično to zadržavam za sebe jer ljudi ne mogu izdržati da mi ne odgovore nešto u stilu: „Oh, ali ti bi bila tako sjajna mama” ili „Zažalićeš…” Rijetko ko poštuje moju odluku. Kako starim, ljudi nemaju tendenciju da me pitaju kad namjeravam da imam djecu, već imam li i ih i često se iznenade kad kažem da nemam. Uvijek je to napola neprijatan razgovor, iako to uopšte ne bi bila tema da sam muškarac – Sara (42).

Pobačaj

– Kad sam 1975. imala pobačaj, nisam nikom rekla. Nisam rekla ni mužu koji nije znao da sam trudna. Bol je bila užasan. Sjećam se kako sam se srušila na ulici, podigla se i odvukla se kući. Ali nije bilo vremena za odmor, morala sam da se sredim i trkom po sinove u školu, nakon čega je trebalo skuvati ručak, sve vrijeme u užasnim bolovima. Nikad nikome nisam pričala o tome sve dok mi ćerka nije rekla da je prije dvije godine pobacila. Rekla je da ima osjećaj da ne može razgovarati o tome i kao da je to nešto što bi trebalo da ostane tajna. Priznala sam joj da tačno znam kako se osjeća – napisala je Sue (79).

Biti samac

– Stalno govorim svojim prijateljima i porodici da sam tako srećan što sam slobodan i da ne želim brak. A u stvari to kažem samo zato što su pritisci društva da moraš imati partnera ogromni, čak i za homoseksualca poput mene. U zadnje vrijeme i kod homoseksualnih ljudi se sve više nameće heteronormativni pritisak da se vjenčaju i imaju djecu. Iskreno, volio bih da imam porodicu, ali imam osjećaj da ne mogu biti iskren u tome jer bih se sam sebi činio kao propalitet – Dag (45).

Velika nužda

– Pomisao na to da me iko čuje kako obavljam veliku nuždu me ispunjava apsolutnim užasom. Toliko da ustajem jako rano ujutro i jedem doručak u WC-u kako bih skratio vrijeme pripreme za posao i osigurao dan bez potrebe za obavljanjem velike nužde na poslu – priča Met (27).

Porođaj

– Primijetila sam da su komplikacije nakon porođaja takođe tabu ljudima. Niko ne želi da pričaš o njima i gledaju te kao da im otkrivaš svoje najgore tajne. Takođe, rad nakon porođaja je isto veliki tabu. Samozaposlena sam i zapravo nemam porodiljsko bolovanje. Umjesto toga žongliram između posla i obaveza oko bebe koju imam sa svojim dečkom. Neki ljudi koji znaju moju situaciju su potpuno šokirani mojim izborima. Osjećam da me osuđuju jer sam morala da se vratim na posao – Loren (35). (24sedam.rs)