Prirodni grabežljivci poput ptica i insekata mogli bi biti ključ u borbi protiv štetočina na usjevima, pokazuje novo istraživanje naučnika. Njihova efikasnost u suzbijanju štetočina otvara mogućnost za smanjenje upotrebe pesticida i povećanje prinosa usjeva.
"Prirodni grabežljivci poput ptica i insekata mogli bi biti efikasna alternativa pesticidima, smanjujući populaciju štetočina koje proždiru usjeve, a istovremeno povećavajući prinose," objavili su naučnici u srijedu. Štetočine su odgovorne za oko 10 posto gubitaka usjeva svake godine, no njihovo suzbijanje provodi se raširenom upotrebom kemijskih pesticida.
Mogu li na primjer ptice, pauci ili tvrdokrilci obaviti posao kao i pesticidi?
Naučnici u Brazilu, Sjedinjenim Državama i Češkoj analizirali su prethodna istraživanja o kontroli štetočina uz pomoć tih grabežljivaca i otkrili da su pomogla u smanjenju populacije štetočina za više od 70 posto, dok su prinosi usjeva povećani za 25 posto.
"Prirodni grabežljivci dobri su za suzbijanje štetočina, a njihovo održavanje ključno je za osiguranje kontrole štetočina u budućnosti s obzirom na neizbježne klimatske promjene", rekao je za AFP glavni autor istraživanja Gabriel Boldorini, doktorant na Saveznom ruralnom univerzitetu Pernambuco u Brazilu.
"Iako naučnici nisu izravno usporedili efikasnost tih grabežjlivih beskičmenjaka u odnosu na pesticide," rekao je: "šteta koju pesticidi uzrokuju ekosistemima i biološkoj kontroli dobro je dokumentirana, od gubitka bioraznolikosti i onečišćenja vode i tla do rizika za ljudsko zdravlje."
"Naučnici su otkrili da su grabežljivci bili efikasniji u kontroli štetočina u regijama s većom varijabilnošću kiše za koju se očekuje da će se povećati zbog klimatskih promjena. Naučnici su također bili iznenađeni kada su otkrili da je imati jednu vrstu prirodnog grabežljivca jednako efikasno kao imati više vrsta," rekao je Boldorini.
"Opće govoreći, što je više vrsta, to bolje funkcioniraju ekosistemi, ali postoje iznimke", rekao je, dodajući da bi i samo jedna vrsta jednako dobro mogla obaviti posao.
Klimatske promjene i rastući nivoi ugljičnog dioksida djeluju i na prinos usjeva i na dinamiku štetočina širenjem štetočina i povećanjem njihove stope preživljavanja.
U međuvremenu, druga istraživanja su pokazala da se zajednice beskičmenjaka, vitalne za zdravlje ekosistema, brzo smanjuju na globalnom nivou. Boldorini je rekao da očuvanje beskičmenjaka" jamči kontrolu štetočina i povećanu produktivnost, bez šteta za ekosisteme". (HINA)
