Iako naizgled jednostavan, ovaj prilog često postaje pravo kulinarsko umijeće u restoranima, gdje svaki korak ima svoju svrhu.
Malo je stvari koje u tanjiru pružaju takav osjećaj zadovoljstva kao savršeno pečen pekarski krompir – hrskava spoljašnjost, meka unutrašnjost i onaj neodoljivi miris svježe pečenog jela.
Ako se pitate zašto domaći krompir često ispadne mlitav ili nedovoljno pečen, odgovor leži u detaljima koje profesionalni kuhari redovno primjenjuju. Dobra vijest je da većinu tih koraka možete lako ponoviti i kod kuće – bez posebne opreme, samo uz malo strpljenja.
Jedan od ključnih koraka je blanširanje. Oguljeni i narezani krompiri kuhaju se nekoliko minuta u posoljenoj vodi, dovoljno da omekšaju spolja, ali ostanu čvrsti iznutra. Nakon toga ih je važno dobro ocijediti i ostaviti da se prosuše – čak ih možete nakratko vratiti u vruću praznu šerpu ili rernu, kako bi višak vlage ispario.
Sljedeći trik je lagano "grebanje" površine – kada blago protresete krompir u loncu ili zdjeli, dobiju se nepravilni rubovi koji tokom pečenja postanu zlatno-hrskavi.
Profesionalne kuhinje koriste teške metalne ili gusane plehove, jer zadržavaju toplinu i ravnomjerno raspoređuju temperaturu. Kod kuće možete postići sličan efekat tako što ćete lim za pečenje prethodno zagrijati zajedno s masnoćom – bilo da je to ulje, maslac ili njihova kombinacija.
Peče se u rerni na 200–220°C oko 40 minuta, a za najbolji rezultat krompir je potrebno nekoliko puta pažljivo okrenuti. Začine poput soli, bibera, timijana, ruzmarina ili sitno sjeckanog bijelog luka dodajte tek pred kraj – tako ćete sačuvati njihovu aromu i izbjeći gorčinu koja nastaje ako pregore.
Ako želite savršen prilog koji će oduševiti sve za stolom, ne tražite dalje – uz ove jednostavne savjete, vaš pekarski krompir više nikad neće biti prosječan.
