Kriza srednje dobi očituje se na mnoge načine, navodeći neke na egzistencijalno preispitivanje samog sebe, a druge na sebi nesvojstvene oblike ponašanja, od malih preinaka dnevne rutine, do korjenitih promjena u osobnosti i uvjerenjima.
Kriza srednje dobi, koju je prvi imenovao psiholog Elliott Jaques 1965. godine, nije službena medicinska dijagnoza, ali je često praćena depresijom i anksioznošću.
Ovo stanje zahvaća dio populacije između 40 i 65 godina te prosječno traje između tri i deset godina kod muškaraca, a upola kraće kod žena. Istraživanja od 1990. do danas ukazuju da sredovječna kriza pogađa oko 15 posto populacije i da je povezana s kulturom i stilom življenja.
Istraživači tvrde da sredovječni Japanci i Indijci ne trpe psihičke tegobe kakve opisuju zapadnjaci. Ovo stanje može biti potaknuto samim starenjem, slabljenjem i pogoršanjem zdravlja, kao i nepovoljnim okolnostima te opterećenjem brojnim društvenim ulogama. Tipičan je okidač jedan ili više stresnih događaja, koji često vode do depresije i anksioznosti.
U srednjoj dobi susrećemo se s brojnim prijelomnim događajima kao što su odlazak djece iz doma, razvod, smrt roditelja, neugodna dijagnoza te okrugli 40. ili 50. rođendan. U ekonomski teškim vremenima povećani su izgledi za gubitak radnog mjesta u dobi kad je prekasno za prekvalifikaciju i novo zaposlenje, a prerano za penziju. Neželjene promjene i gubici tjeraju ljude na žaljenje zbog propuštenih prilika, bojazan zbog nadolazeće starosti te bolno uviđanje vlastite smrtnosti.
Želja za promjenom i pustolovinom
U krizi srednje dobi javlja se potreba za oživljavanjem mladenačke snage i slobode. Oba spola pokušavaju pronaći ispunjenje bilo kroz pojačano druženje i “partijanje” kao u studentskim godinama, ili kroz drastične mjere kao što su nova veza, kupovina nečeg skupog, dugo putovanje i estetski zahvati. Neki uslijed krize promijene političko uvjerenje, postanu vjernici ili ateisti, prijeđu na drugu religiju, požele se profesionalno baviti nečim novim ili naglo i nepromišljeno daju otkaz.
Nalet depresije
Srednja je dob plodno tlo za razvoj ili pogoršanje depresije. Prepoznat ćete je po sniženom raspoloženju, tuzi, beznađu, bezvoljnosti, manjku energije, plačljivosti, smetnjama apetita i sna, zapuštanju druženja, obaveza i hobija. Depresivna je patnja intenzivna i navodi mnoge oboljele na želju za smrću. Nužno je liječiti je, odnosno u rukama je psihijatra što uključuje antidepresive, psihoterapiju, transkranijalnu magnetsku stimulaciju i elektrokonvulzivnu terapiju.
Predbacivanje partneru
Bračni drug koji proživljava krizu srednje dobi može svaliti krivnju za svoje tegobe na partnera, zahtijevati da mu ne prigovara zbog ćudljivosti i promjena u ponašanju, nego da podrži njegove nove i začuđujuće želje i planove. Takav će pojedinac biti razdražljiv, gnjevan ili plačljiv, ali nije preporučljivo odgovarati mu istom mjerom, već nastojati izbjeći eskalaciju.
Samodokazivanje putem preljuba
Bilo zbog zasićenja starom vezom ili želje za potvrđivanjem svoje privlačnosti i spolnih vještina, nevjera je čest simptom krize srednje dobi. Zahlađenje emocionalnog i fizičkog odnosa, duže zadržavanje „na poslu“, češći izlasci „s prijateljima“ i „u nabavku“, konspirativna aktivnost na smartfonu i računaru mogli bi biti znaci, iako ne i dokazi preljuba. Ako se vaše sumnje pokažu utemeljenima, znajte da je moguće ponovno izgraditi povjerenje i ljubav. Dajte priliku terapeutu da vam pomogne.
Kako prebroditi krizu
Ako vaš partner u krizi postane previše ćudljiv, počne donositi nerazumne odluke i neobično se ponašati, morat ćete poduzeti mjere radi pomaganja sebi i njemu. Savjeti se odnose na partnere oba spola.
Nemojte ga osuđivati – osuđivanje i omalovažavanje partnera zbog njegovih novih interesa, ponašanja, stila i ukusa bio bi recept za još veću nevolju. Neki u srednjim godinama žele ostvariti mladenački san. Ako ostvarenje tog sna ne ugrožava financijski nijedno od vas, niti uključuje preljub, podržite ga, makar bio „malo čudan“.
Ublažite mu strah – strah igra veliku ulogu u sredovječnoj krizi. Strah od obolijevanja, strah od opadanja snage, strah da će profesionalni ciljevi ostati neostvareni, strah od umirovljenja, strah od novčanih teškoća… Vaš odgovor na partnerovu krizu mora uključiti suosjećanje, hrabrenje i obećanje da ćete biti prisutni dokle god vas treba. (adiva.hr)
