Svjesna distanca od oca koju kćerke prave u pubertetu, doprinosi razvoju konstruktivnog odnosa između njih, dok je odnos majke i kćerke najčešće pun konflikata. S druge strane, očevi koji su zaštitnički nastrojeni i prisutni u životu sinova, koji znaju da uspostave granice u njihovom ponašanju, a skrivaju slabosti i probleme, doprinose pravilnom razvoju muškog identiteta.

Očevi i majke su nezamjenjive figure kada je riječ o pravilnom odrastanju i razvoju djeteta. Djeci su potrebni i majke i očevi, odnosno muške i ženske figure u odrastanju. Najomiljeniji su angažovani i brižni očevi koji svjesno priznaju postojanje nejednakosti između polova i generacija. Ta potvrda čini značaj oca u životu djeteta još većim.

Činjenica je da se i očevi ponekad ponašaju kao majke ali i da se majke povremeno ponašaju kao očevi. Važno je da roditelji imaju izbalansirane uloge, jer one omogućavaju svakom mlađem djetetu i adolescentu da postanu samostalni i samosvjesni.

Očevi i sinovi

Očevi imaju veliki uticaj na psihoseksualni razvoj dječaka. Kao jedini muškarci u porodici i emotivni partneri majke, očevi imaju funkciju muškog uzora i objekta identifikacije, koji doprinose razvoju samosvjesnog i stabilnog seksualnog identiteta sinova. Već u drugoj godini života počinje proces usvajanja takozvanog polnog identiteta.

Mlađi dječaci otkrivaju svoju muškost i razvijaju je u komunikaciji sa socijalnim okruženjem, koje ih sada doživljava kao „male muškarce“. Kod dječaka se sada javlja potreba za orijentacijom: ko su zapravo muškarci i dječaci? Kako izgledaju? Kako se ponašaju? Mnogi dječaci svakodnevno posmatraju svoje drugove u obdaništu i školi, ili dok se igraju u slobodno vrijeme.

Kod nekih dječaka teško je govoriti o njihovom muškom uzoru iz svakodnevice. Naime, veliki je broj dječaka koji raste bez prisustva oca. Takvoj djeci muški uzori obično su učitelji ili vaspitači. Takođe, dječacima su potrebni i muški modeli iz neposrednog okruženja, kako bi mogli da uporede poznate muške uzore (sportske zvijezde, muzičare, ratnike, junake) i muške osobine (poput hladnoće, grubosti, neustrašivosti, nezavisnosti i agresivnosti) sa osobinama i načinom ponašanja prosječnih muškaraca.

Važno je napomenuti da prisustvo oca kao muškog uzora ne garantuje da će se dijete razviti u sigurnu i pozitivnu ličnost. Važno je i to kako se otac kao muški uzor ponaša i šta očekuje od sina. To povlači za sobom određena pitanja: kako se otac ponaša prema svom sinu? U čemu je otac sličan majci djeteta, a u čemu se razlikuje od nje? Kako i u kojim situacijama otac pokazuje svoja osjećanja?

Da li je osjećajan i da li pruža podršku djetetu? Kako otac reaguje u konfliktnim i problematičnim situacijama? Kako se ophodi prema drugima? Koje obaveze preuzima na sebe u porodici, na poslu, i čime se bavi u slobodno vrijeme? Dječacima je u odrastanju izuzetno potrebno prisustvo pouzdane muške figure.

Očevi koji su zaštitnički nastrojeni i prisutni u životu svojih sinova, koji znaju da uspostave granice u njihovom ponašanju, koji ne skrivaju svoje svakodnevne slabosti i probleme, doprinose pravilnom razvoju muškog identiteta. Tome takođe doprinosi i obostrana identifikacija. Ponosni otac identifikuje se sa svojim sinom, kao što se i sin identifikuje sa svojim ocem. Otkrivanje sličnosti dovodi do toga da otac i sin budu zainteresovani jedan za drugog.

Kod sina se javlja potreba za tim da sve uči od oca i da ga imitira. Obostranu identifikaciju podstiču i aktivnosti u kojima otac i sin zajedno prolaze kroz emotivne muške priče. U takvim situacijama očevi grade bolji odnos sa sinovima nego majke.

Očevi jednostavno bolje razumiju dječake zbog sopstvenih iskustava, razvoja i socijalizacije kroz koje su prošli. U adolescenciji očevi imaju veću ulogu nego majke, zato što predstavljaju prvi muški autoritet s kojim se sin suočava i pomažu mu u traženju sopstvenog identiteta, u razvoju samostalnosti, sigurnosti, sopstvenih vrijednosti i uspostavljanju ciljeva. Dječaci koji su rasli i sazrijevali u prisustvu oca nisu povučeni i ne ponašaju se agresivno zato što su osjetili ljubav i pažnju, za razliku od onih koji oca nikada nisu ni imali.

Očevi i kćerke

Često ignorišemo činjenicu da očevi imaju poseban značaj u odrastanju djevojčica. Odnos oca i kćerke razlikuje se od odnosa majke i ćerke. Tako su očevi za kćerke prvi odrasli predstavnici muškog roda. Djevojčica ne doživljava jedinog muškarca u porodici samo kao oca, već kao partnera svoje majke, što će imati uticaj na njeno kasnije shvatanje muškosti, ženstvenosti i partnerskih odnosa. Očevi se drugačije ponašaju prema kćerkama nego prema sinovima. Blaži su prema kćerkama i zahtijevaju od njih da se ponašaju kao prave djevojčice.

Oni time jačaju razvoj stabilnog ženskog identiteta. Svjesna distanca od oca koju kćerke prave u pubertetu doprinosi razvoju konstruktivnog odnosa između njih, dok je odnos majke i kćerke najčešće pun konflikata. Takođe se ignoriše činjenica da upravo očevi doprinose poslovnom uspjehu svojih k. Očevi neprekidno podržavaju razvoj ličnosti svoje kćerke, što utiče na to da ona postane uspkešna poslovna žena.

Muškarci žele da budu aktivni očevi, ali ne znaju kako to da realizuju. Mnogi očevi su u nedoumici, jer zbog uloge hranitelja porodice nemaju dovoljno vremena za svoju djecu.

Dobri očevi nisu oni koji prisustvuju samo određenim porodičnim događajima, već svakodnevno proživljavaju različita iskustva sa svojom djecom i partnerkom. (mamaibeba.com)