Gotovo je nemoguće pronaći osobu koja ne voli jagode. Početkom maja već nam je svima jasno da je stiglo doba jagoda, a jedan pogled na obližnju pijacu ili supermarket potvrđuje isto.

Svaki put kada ih kupimo osjetimo nalet sreće, sve do onog trenutka kada kod kuće otvaramo savršeno zapakovanu posudicu i zagrizemo jednu savršeno crvenu jagodu.

Šta onda slijedi? Razočaranje. Većina ih nema ni ukusa ni mirisa zbog čega nam je svima prva pomisao “odakle su uopšte ove jagode?!”.

Najčešće dolaze iz Španije, zatim Turske pa čak i Amerike. Jagode iz uvoza stižu ranije nego one domaće, a uvoznici ih najčešće prepakuju, a ponekad čak i lažno prodaju kao domaće.

Upravo se zato pitamo: kako prepoznati uvozne jagode od onih slatkih domaćih?

Domaća jagoda uvijek ima intenzivan, sebi prepoznatljiv miris, dok su ukusom slatke i puno sočnije od onih uvoznih. Takođe, domaće jagode nemaju isti ukus na svim stranama.

Moguće je da jagoda ima različit ukus sa suprotnih strana, jer to znači da su sunčevi zraci neravnomjerno (odnosno prirodno) padali na plod prilikom razvitka.

Takođe, domaće jagode možemo da prepoznamo po obliku. Nikad nisu sve istog oblika, a ni veličine i boje. Mnogo brže propadaju, jer su ipak tretirane sa manje pesticida od onih uvoznih.

Šta je to što odaje uvozne jagode? Peteljka. Na domaćima je uvijek bledo zelena, a takva je upravo zato što je nedavno ubrana!

Domaće jagode su gotovo iste boje spolja kao i iznutra, a takođe su i pune onih sitnih sjemenki, za razliku od uvoznih gdje su semenke krupnije.

Birajte one jagode koje su na dodir čvrste, ali ne i potpuno tvrde. Izbegavajte one koje su meke i zgnječene.

Za jagode uopšteno važi da su bolje što kraće stoje ubrane, jer vitamin C i antioksidansi kojima obiluju nestaju sa stajanjem. Zato je najzdravija ona jagoda koju smo odmah ubrali. (ddl.rs)