Kada se prekine prijateljstvo, ljubavna veza ili brak, a do toga nije došlo sporazumno s obje strane, u se srce smjesti bol za koju vam se čini da će vječno trajati. Osjećate se izdano i ranjivo, smatrate da ne postoji ništa nakon toga, a ponekad vam nije ni jasno šta se zapravo dogodilo.

Iako je prekid svakog emotivnog odnosa težak, čini se da vam oni ljubavni najteže padaju. Upravo vam se zbog takvih prekida ponekad čini kao da vam se srušio čitav svijet, kao i budućnost koju ste planirali uz tu osobu.

Drugim riječima, ljudi su skloni propasti braka ili veze vidjeti kao katastrofu, ali da bi se lakše shvatilo kakva je veza uopće bila, dr. Andrej Prošev, specijalizant psihijatrije i edukant transakcijske analize, podsjeća na tumačenje Stephena Coveya, koji iznosi razliku između ovisnih, neovisnih i međuovisnih veza.

U ovisnim vezama jedna je strana djelomično ili potpuno ovisna o drugoj. To se događa najčešće zbog toga što ta osoba sebe ne smatra dovoljno vrijednom i ne smatra se dostatnom, već u toj nekoj drugoj osobi traži “ono nešto” što će ju ispuniti i dati joj “smisao”.

Neovisne veze smatraju se zrelijim tipom veze u kojoj jedna strana ima potpunu neovisnost od druge strane. Takav odnos čine osobe koje imaju svoj životni put i svrhu, neovisne su jedna o drugoj, no to se može razviti do te mjere da može postati i problem. Zbog pretjerane neovisnosti takvim se osobama često čini da im niko i ne treba te teško pronalaze mjesto za drugu osobu, pa su takve veze udaljene i hladne.

Veza kojoj bi svako trebao težiti jest tzv. međuovisna veza koju čine dvije osobe koje imaju razumijevanje i shvatanje jedna prema drugoj, gdje se stvara sinergija s drugom osobom s kojom ste emotivno bliski te uz nju možete napraviti stvari koje sami možda ne biste mogli. Takav nivo veze može se postići tek kada prihvatite sebe onakvim kakvim jeste i kada prihvatite da zadovoljstvo samim sobom ne dolazi od nekoga drugog.

Neovisno o tome u kakvoj smo vezi bili, prekidi i osjećaj emocionalne izdaje nikada nisu jednostavni, naročito zato što, kako kaže dr. Prošev, u najvećem broju slučajeva tu odluku donosi jedna strana.

Druga je osoba ta koja je ostavljena. Katastrofično tumačenje toga događa se kada ostavljena osoba pogrešno vjeruje da je veza s bivšim partnerom bila smisao njezina života. Za nju odlazak drugoga nije samo razlog za tugovanje, već je početak života bez smisla, napominje dr. Prošev.

Takva štetna uvjerenja ostavljenost pretvaraju u još veću traumu: ‘Da zaista vrijedim, ne bi me ostavio’, ‘Samo me iskoristio, prevario, pa odbacio i izdao’. To su samo neke od situacija u kojima ostavljena osoba na sebe gleda kao na gubitnika i žrtvu, a na ostavljača kao na pobjednika i agresora, što može dovesti do negativnih i destruktivnih osjećanja uvrijeđenosti, poniženosti, odbačenosti i izdaje, što je podloga za stvaranje osjećaja mržnje.

Ipak važno je imati na umu da svaka osoba ima pravo izaći iz prijateljske ili ljubavne veze ili pak braka, kao i to da biti ostavljen ne znači da ne vrijedite kao osoba, niti da je to nešto ponižavajuće ili sramotno.

Treba prihvatiti da su prekidi uvijek neprijatni i bolni. Često se dvoje ljudi raziđe iako možda i dalje postoji ljubav, ali ona nije dovoljna da se uspostavi zadovoljavajuća, stabilna i trajna veza.

Kada je emocionalno zrela osoba ta koja je ostavljena, ona prihvata tu činjenicu i ulazi u proces tugovanja, koji traje u prosjeku od četiri do šest sedmica. Svrha osjećanja tuge jest da vas pripremi na novu realnost, na prihvatanje činjenice da nema nekoga ko nam je još uvijek važan.

Kada se osoba napokon “razveže! od druge osobe, tada je i njezin odnos prema bivšem partneru promijenjen. Iako se i dalje svega sjeća u vezi s bivšim partnerom, osoba na te uspomene ne reagira burnim emocijama, pa ni prilikom slučajnog susreta s njime ne osjeća ljutnju ili patnju.

Posljedica je toga to da je tada osoba psihološki spremna ponovno se vezati za nekog drugog te tada mnogo lakše primjećuje potencijalne kandidate za novu vezu i spremna je za novo emocionalno vezivanje, zaključuje dr. Andrej Prošev. (zadovoljna.hr)