Aktivno žaljenje za prošlošću može ozbiljno ugroziti zdravlje, a čini se kako preko tri četvrtine ljudi najviše žale za tim što nisu ostvarili svoje potencijale i postali bolji.
Odvojite trenutak za razmišljanje o svom životu. Jeste li slijedili svoje snove ili krenuli putem najmanjeg otpora kako biste vjerno izvršavali odgovornosti? Od onih stvari koje vam padnu na pamet, za čim najviše žalite?
Ako ste poput većine ljudi, možda ćete se žaliti što niste postali osoba kakvom ste zamišljali da ćete biti. Prema studiji Univerziteta Cornell, to je uvjerljivo najčešća stvar za kojom ljudi žale – čak 75 posto ljudi voljelo bi da su postali ‘idealna verzija sebe’, piše IFL Science.
Ja – ali bolji
Ukratko, ljude više progoni ne ispunjavanje njihovih potencijala snova, ciljeva i težnji, nego što žale za nekim izvršenim dužnostima, obavezama i odgovornostima.
Autor studije objavljen u časopisu Emotion te koja se nadograđuje na prethodna istraživanja, utvrdio je kako 76 posto ljudi smatra da nisu postigli svoje ‘idealno ja’, ponajprije jer nisu slijedili svoje snove te prvenstveno žale zbog propuštenog, a ne zbog grešaka koje su učinili.
Naučnicii su utvrdili kako žaljenje za propuštenim prilikama duže i intenzivnije boli, a ljudi ga teže zaboravljaju nego situacije u kojima su riskirali i pogriješili. No, iako su propuštene prilike vrlo bolne, one nas zapravo mogu potaknuti na budući uspjeh, jer nas stimulišu na preuzimanje više rizika s ciljem ostvarenja poslovnog ili ljubavnog uspjeha, prenosi 24sata.hr.
Kako spriječiti žaljenje?
Rješenje je iznenađujuće jednostavno. Psiholozi kažu kako ne treba čekati nadahnuće – već samo ‘učiniti to’. Čak štoviše, trebali bi ignorirati tuđa mišljenja i osude te napraviti ono što žalimo.
Nučnici su identifikovali dvije vrste žaljenja: aktivno žaljenje koje se temelji na nečemu što se zaista dogodilo, i pasivno žaljenje za nečim što smo htjeli učiniti, ali nismo. Ljubavne, poslovne i odluke u vezi obrazovanja najčešći su uzroci žaljenja i boli, a romantično žaljenje za neostvarenim ljubavnim prilikama pokazale su se bezbolnijima.
– Najčešće žalimo za onim što nam je najvrjednije, a ljudi žude za stabilnim i ispunjavajućim odnosima te je to ono što ih najviše usrećuje – izjavio je voditelj studije, profesor Mike Morrison.
Kod poslovnih odluka, pokazalo se da muškarci češće od žena žale što nemaju veće obrazovanje, jer bi tako imali više prilika u karijeri.
Žaljenje za prošlošću može ozbiljno ugroziti zdravlje
Ljudi koji redovno razmišljaju o prošlim neuspjesima i uspoređuju se sa ‘sretnijima’ od sebe, češće su prehlađeni i podložniji su brojnim bolestima, otkrila je studija Univerziteta Concordia. Emocionalni stres povezan sa žaljenjem može potaknuti biološku neravnotežu hormona i imunološkog sistema, zbog čega ljudi postaju zdravstveno ranjivi.
– Jedan od načina na koji se ljudi najčešće nose s tugom je uspoređivanje s drugima. To može biti dobro ali i loše, ovisno o tome misle li da u se ti događaji mogli promijeniti – izjavila je voditeljica istraživanja, dr. Isabelle Bauer.
Generalno gledajući, ljudi se bolje osjećaju ako se uspoređuju s nekim ko je u goroj situaciji nego oni, smatraju psiholozi. Oni koji teško prelaze preko prošlih događaja trebaju ispraviti svoje greške ako su u toj mogućnosti, ili naučiti prihvatiti postojeću situaciju kako ne bi više ugrožavati svoje zdravlje, zaključak je studije. (Tuzlanski.ba)
