Ponekad nije lako da kažemo ono što mislimo ili osjećamo, ali malo vježbe nam može pomoći.

Problem možete da postavite i ovako, piše site Quora: svi imamo filtere u našoj glavi. Sjetite se filtera za kafu. Kada prah pritisne filter i kada je zalije topla voda, ono što polako curi jeste savršena kafa. Isto se dešava sa našim mislima koje naviru, a ono što izlazi jesu naše riječi. Međutim, kada misli dođu do uma, on odlučuje – to je u redu da se kaže, prođi, ili ne – nemoj to reći.

Ali evo u čemu je „kvaka”. Vjerovatno imate preaktivan filter. I zbog toga ništa ne prolazi kroz njega. To je kao da imate filter za kafu, a nema kafe. Filtrirate previše misli.

Ova teorija dolazi iz knjige Breda Blentona, „Radical Honesty”. Evo šta on kaže: „Kada se uzdržavate u društvu i ne kažete šta osjećate ili mislite, to je kao da ste zaključani u zatvoru. Što duže smo u tom zatvoru, brže odbijamo.” Kada ste suviše dugo „u sopstvenom zatvoru”, toliko filtrirate da više ne vjerujete da imate šta pametno da kažete. Nije li to surovo?”

Šta možemo da uradimo povodom toga? Recite ono što vam je na umu! Što bi rekli naši stari – „što na umu to na drumu!” Evo jedne jednostavne vježbe koju možete da uradite kada ste sami.

Prvo, pronađite mjesto gdje niko ne može da vas čuje. Kao što je npr .spavaća soba ili auto. Sada ste sami sa svojim mislima. Neka vaše misli teku. I ono što treba da uradite jeste da kažete sve što vam padne na pamet. Bukvalno sve.

Biće čudno i primijetićete da filtrirate sebe, čak i kada ste sami, ali zapamite, sami ste, niko ne može da vas čuje, zato recite sve šta mislite. Poenta je da je vaš filter toliko jak i rigidan da treba da ga popustite, oslabite. Da više riječi prolazi kroz njega, da ih ne držite u sebi. Nije cilj da budete brbljivac, već da ne budete zatočeni u zatvoru sopstvenih misli i osjećanja.

Provedite pet minuta radeći ovu vježbu svakog dana. I biće sve lakše kako reči budu same tekle. Možete ići i na „sljedeći nivo” tako što ćete snimati svoj glas. Ovo će vas učiniti još samosvjesnijim jer djeluje kao da vas neko sluša, a samim tim je i realnije. Ali vi ste i dalje sami, i neka to bude prelaz između razgovaranja sa samim sobom i sa nekim drugim. Nakon vježbi zavoljećete svoj glas, a u društvu će vam biti teško da šutite. Samouvjerenost dolazi od nas samih, zato poradimo na tome. (bizlife.rs)