Često ćemo čuti komentare starijih gospođa koje mahom odmahuju glavom na današnje roditelje i njihov način odgoja, govoreći kako su one prije odgajale djecu na potpuno drugačiji način.
Komentari idu otprilike ovako:
– Mi nismo imali autosjedalice, pa smo i dalje živi.
– Prije je roditelj bio gazda, sad su djeca.
– Kad bi dobili šibom po guzi, da vidiš poslušnosti.
– U naše vrijeme nije bilo ADHD-a, to se zvalo razigranost.
Istina, stari jugići i stojadini nisu imali autosjedalice. Ali nisu imali ni toliko konja. U čitavoj ulici bilo je 20 auta, danas ih je 20 po haustoru. I svi automobili danas minimalno su jaki kao tadašnji stojadin, piše zadovoljna.hr.
Nije se broj konja povećao samo ispod haube. Ni na cesti nije bilo toliko “konja”, da se figurativno izrazim. “U naše vrijeme” nije bilo manijaka u bijesnim automobilima koji na gradskim ulicama isprobavaju koliko im je brz automobil.
A to što je roditelj bio gazda… Recimo samo da posljedice takvog odgoja vidimo danas, kad brojni odrasli misle da im naslijeđeno pravo da šefuju svojoj djeci, da im uskraćuju pravo na mišljenje, da im začepe usta i siju strah od posljedica ako sve ne bude kako sveti roditelj kaže.
Frustrirani nemogućnošću da se izrazimo dok smo bili djeca, mnogi od nas ostali su u tom uvjerenju “ko jači, taj tlači”. Pa ako već nismo mogli biti najjači na dječjem igralištu, sad se igramo gazde s nemoćnima, s onima koji nam beskrajno vjeruju samo da bi od nas dobili uvredu ili šamar.
Hajmo jednom za svagda prekinuti toksičan niz odgoja vikanjem, šamarima i šibama.
Hajmo se pogledati u ogledalo i priznati da nam se kao djeci nije sviđalo što smo morali biti ponizni pred roditeljima.
Hajmo pokušati ne biti kao većina naših roditelja.
Autosjedalice su dobre. Šamari nisu.
Moji roditelji odavno nisu na ovom svijetu, pa uvid u razmišljanja starijih roditelja dobijem putem roditelja prijatelja, ali i online komentara gospođa koje promjene u načinu odgoja odbacuju kao moderne gluposti jer su, naravno, njihove metode jedine ispravne i dobre. Oni se i dalje ponašaju kao gazde koji jedini imaju pravo, a ovi ispod njih svi su balavurdija.
Pitam roditelje čija su djeca danas odrasli ljudi: po čemu je vaš odgoj bio tako dobar?
Vi ste ti koji ste odgojili današnju generaciju koruptivnih ljudi u našoj zemlji, ljude kojima nije problem malo ili podmititi, ili ukrasti, ili ne izdati račun “jer se samo tako može preživjeti”. Vaša su djeca stvorila atmosferu nepovjerenja u druge ljude, pokazalo je to i nedavno istraživanje – Hrvati su najgori u Evropi po stepenu povjerenja u ljude i državu! Najgori, ne najbolji, ne srednji, najgori. U Danskoj, u kojoj, vidi čuda, sve cvate od prosperiteta sve je obratno od nas.
Vi koji niste odgojili takve odgojili ste, s druge strane, “vječne žrtve”, one koji su vas poslušali da ne talasaju previše, da se zaposle “negdje sigurno” i da se previše ne ističu. Ti dobri i poslušni omogućili su ovim prvima da nas unište. Usadili ste im mentalitet žrtve, uvjerili kako promjene nisu moguće, pa sad jedan dio grabi, dok drugi zakočen stoji i promatra što se događa.
Drugim riječima, vaša su djeca krala budućnost našoj djeci.
Molim vas, starija generacijo, dozvolite nam drugačiji pristup odgoju djece. Možda uspijemo popraviti barem dio lošeg odgoja koji ste vi odradili.
Ne kažem da je današnja generacija roditelja bolja. I mi ćemo sigurno u nastojanju da ne budemo vi zaći često u drugu krajnost. Možda će tek naša djeca uspjeti probrati ono dobro iz vašeg i našeg tipa odgoja i stvoriti jedan bolji i sretniji svijet.
