Iako većina stručnjaka upozorava roditelje da ne uspavljuju bebu u naručju jer se kasnije neće moći riješiti te navike, kad se radi o bebama mlađima od 4 mjeseca, nema ništa loše u tome

Jedno upozorenje koje većina roditelja čuje iznova i iznova je da se bebu ne uspavljuje u naručju jer ćete je tako naviknuti i više je nećete moći uspavati na drugačiji način. Ali, kad se radi o malim bebama, nema ništa loše u tome.

“Bebe mlađe od četiri mjeseca treba držati na način koji im je potreban, kako bismo ih uspavali”, kaže Satya Narisety, profesorica na odjelu pedijatrije na Sveučilištu Rutgers. Ipak, uvijek stavite bebu na leđa u krevetić nakon što zaspi. To je najsigurniji način.

“Nakon tri ili četiri mjeseca, kada beba razvije redovitije navike spavanja i sposobna je spavati veći dio noći, procjenite je li uspavljivanje u vašem naručju još uvijek pravi odabir”, kaže Narisety. “Svako dijete i svaka porodica drugačiji su.” Ali, vjerojatno biste se htjeli riješiti ove navike prije nego što beba počne hodati.

“Za njihov razvoj važno je da djeca mogu spavati i smiriti se sama”, kaže ona. Kad se dijete probudi tokom noći i samo ponovno zaspi bez plača i vaše pomoći, vještina je koja će kasnije biti i više no praktična, i bez brige, i to će se dogoditi.

Treniranje spavanja, odnosno poticanje djeteta kako bi imalo redovitije navike spavanja uključuje stavljanje djeteta u krevetić dok je još budno i puštanje da se samo uspava. Profesorica Narisety, koja je i sama majka, obožavateljica je Ferberove metode, u kojoj roditelji tješe bebu usred noći, ali je zadržavaju u krevetiću, razvijajući na taj način samoumirivanje. Uspostavljanje rutine u spavanju, primjerice, kupka, pa knjiga, pa krevet, također potiče dobar i kvalitetan san.

“Postoje trenuci u kojima ih roditelji mogu utješiti noću, na primjer, ako imaju noćnu moru ili slično, ali većinom, vjerujem da bi djeca trebala naučiti sama se uspavati do jasličke dobi.” (klokanica.hr)