Kad ih se pita da procjene vlastitu inteligenciju, većina ljudi će reći da su iznad prosjeka, iako je to statistički malo vjerovatno.
Ovo je normalna, zdrava kognitivna pristranost i proteže se na sve društveno poželjne osobine kao što su poštenje, sposobnost vožnje i tako dalje. David Reilly, naučnik s Griffith Universityja i njegovi kolege u u nedavnoj studiji istražili su koliko dosljedno muškarci i žene procjenjuju vlastitu inteligenciju ili IQ (koeficijent inteligencije). Također su procjenjivali mjere općeg samopoštovanja te muške i ženske osobine ličnosti.
Otkrili su da su najjači prediktori kad će neko precjeniti svoj kvocijent inteligencije biološki spol, a zatim i psihološki spol. Rođenje kao muško i jake muške osobine (i kod muškaraca i žena) povezivali su se s “napuhanom” intelektualnom slikom o sebi.
Muška oholost, ženska poniznost
Uprkos općoj sklonosti ljudi da precjenjuju vlastitu inteligenciju, pojedinci se razlikuju. Neki sumnjaju u svoje intelektualne sposobnosti dok drugi uveliko precjenjuju svoje talente. Općenito, kada se zamoli da procijene svoj IQ, muškarci misle da su znatno bistriji nego što jesu, dok su procjene žena daleko skromnije. Rezultati ovog istraživanja u skladu su s onima drugih studija. Psiholog Adrian Furnham nazvao je ovaj učinak muškom ohološću i problemom ženske poniznosti. To vrijedi za mnoge kulture.
Zašto muškarci sebe vide kao mnogo bistrije, dok žene stalno podcjenjuju svoju inteligenciju?
Nema spolnih razlika u stvarnom IQ-u. Istraživači psihologije i inteligencije su nedvosmisleni: muškarci i žene se ne razlikuju u stvarnom kvocijentu inteligencije. Ne postoji “pametniji spol”. Međutim, tek je razvojem objektivnih mjera procjene inteligencije ovaj pojam poništen. Historijski gledano, vjerovalo se da su žene intelektualno inferiorne jer su imale nešto manje lubanje. Međutim, veće nije nužno bolje kada je u pitanju veličina mozga.
U prošlom stoljeću rodni stereotipi su se uvelike promijenili. Danas, kada se izričito pita, većina ljudi će se složiti da su muškarci i žene jednako inteligentni. Otvoreno prihvaćanje rodnih stereotipa o inteligenciji rijetko je u većini zemalja. U klasičnoj studiji socijalne psihologije naučnici su tražili od roditelja da procijene inteligenciju svoje djece. Sinovi su ocijenjeni znatno inteligentnijima od kćeri. Ovo otkriće preslikano je širom svijeta.
Rodne razlike u samopoštovanju također su važan faktor, budući da ljudi s višim samopoštovanjem imaju tendenciju da gledaju na sve aspekte svog života (uključujući intelektualne sposobnosti) pozitivnije. Djevojke i žene svoje opće samopoštovanje ocjenjuju znatno niže od dječaka i muškaraca. Ova razlika se pojavljuje rano u adolescenciji.
Šta je istraživanje otkrilo?
“U našoj smo studiji zamolili sudionike da procijene svoj IQ nakon što smo ih informirali o tome kako se inteligencija boduje. Prosječna ocjena je 100 bodova. Sudionicima smo pokazali da dvije trećine (66%) ljudi postižu u rasponu od 85 do 115 bodova kako bi im dali referentni okvir za procjene”, kaže istraživač Reilly.
Sudionici su također ispunili mjerenje općeg samopoštovanja i Bemov popis spolnih uloga, koji mjeri muške i ženske osobine ličnosti. Uzorak je pokazao prosječnu ocjenu IQ od 107,55 bodova. Istraživanje je ispitalo točnost njihovih prosudbi, jer bi jedna od mogućnosti jednostavno mogla biti da jedan spol (muškarci ili žene) ima potpuno nerealne procjene sposobnosti.
Gledajući linije koje prikazuju samoprocijenjeni IQ u odnosu na stvarni IQ, može se zaključiti da su muškarci i žene u uzorku bili prilično dosljedni u svojoj tačnosti. Razlika je bila u tome što su muški rezultati bili češće precijenjeni, a ženski rezultati bili su češće podcijenjeni.
Zašto je sve ovo važno?
Pedagoški psiholozi obraćaju pažnju na intelektualnu sliku o sebi jer je to često samoispunjavajuće proročanstvo: ako mislite da ne možete, nećete. Kada djevojčice podcjenjuju svoju inteligenciju u školi, sklone su odabiru manje izazovnih sadržaja kolegija – posebno u nauci, tehnologiji, inženjerstvu i matematici (STEM predmeti). Te odluke ograničavaju njihov izbor obrazovanja i zanimanja nakon škole.
Ove rodne razlike mogu djelomično objasniti rodnu razliku u plaćama i pregovaračkoj moći s poslodavcima. Društvo mora podići aspiracije djevojaka ako želimo nastaviti rješavati složene probleme s kojima se naše društvo suočava, uz postizanje jednake plaće. Počinje rano s rodno uvjetovanim očekivanjima roditelja u pogledu inteligencije i razlikama u samopoštovanju između dječaka i djevojčica.
Ne bi li bilo lijepo kada bismo, kao roditelji, odgajatelji i društvo, mogli izgraditi samopouzdanje djevojaka i mladih žena do razine da vjeruju u sebe i da su oslobođene tih sumnji? (miss7.hr)
