Tačno je da bismo, kao roditelji, učinili sve da utješimo bebu koja plače.

Istraživači iz Vurzburga u Nemačkoj rade upravo suprotno: prate zvuk beba koje plaču iz različitih zemalja da bi čuli nijanse i dokazali da bebe zapravo plaču na različitim jezicima, kaže dr. Kathleen Wermk, biolog i medicinski antropolog, i njen tim istraživača iz Centra za predgovor i poremećaje u razvoju na Univerzitetu Vurzburg.

I šta su saznali? Da bebin plač zapravo odražava ritam i melodiju govora koji se čuje u maternici. Na primjer, njemačke bebe više plaču proizvodeći vriskove koji prelaze iz višeg u niži ton – koji oponaša intonaciju njemačkog jezika – dok francuske bebe ponavljaju sve veću intonaciju karakterističnu za francuski jezik. To nije sve: New York Times izjavljuje da je dr. Kathleen proširivši svoje istraživanje, otkrila da novorođenčad koja su u maternici bila izložena različitim jezicima imaju složenije melodije plakanja. A švedske bebe (čiji maternji jezik ima nešto što se naziva visoki naglasak) još jače plaču, prenosi Ženski magazin.

Zaključak: na novorođenčad – čak i u maternici – snažno utiču intonacija i govor majke. Već u trećem tromjesečju embrion može otkriti ritam i melodično fraziranje koje govori mama, zahvaljujući protoku zvuka (tj. šta god kažete oko svog trbuha).

Ti se obrasci otkrivaju u prvom zvuku koji izdaju: njihovom kriku. (Tuzlanski.ba)