Od trenutka kad sam upoznala Marcusa, znala sam da će mi on promijeniti život. Bio je potpuno jedinstven u svakom pogledu. Marcus se jednostavno isticao u gomili čak i kada to nije pokušavao, prenosi 24sata.hr.

Marcus je izgledao kao osoba s kojom ste mogli otići bilo gdje. Nikad nisam mogla znati na koji će me način Marcus bezuslovno voljeti kroz moj život. Proveli smo dvije i po lijepe godine zajedno prije nego što se probudio u nedjelju ujutro i pokušao mi objasniti da više ne može biti moj partner u romantičnom smislu.

Bila sam slijepa. Osjećala sam se kao da je preko noći između nas izgrađen zid, ali znala sam da nema smisla pokušavati srušiti tu barijeru.

Sjeli smo na trijem zajedno pušeći posljednju cigaretu i razmišljali o lijepom vremenu provedenom zajedno. Bila mi je potrebna sva snaga da uđem u svoj automobil  i ostavim svijet koji sam poznavala s njim. Nisam željela da naša priča završi. Bili smo namijenjeni za više od toga.

Godinu dana kasnije, prijatelj mi je rekao da Marcus prelazi iz muškarca u ženu. Dakle, moj je dečko sada moja djevojka. Je li učenje o njegovom prijelazu bilo lako? Apsolutno ne. Isprva sam bila ispunjena s toliko pitanja koja su odražavala moj vlastiti identitet. Kako nisam shvatila da je moj dečko od dvije i pol godine imao ormar pun tajni?

Sad kad je moj bivši dečko postao moja bivša djevojka, je li me to učinilo biseksualnom? Zašto sam propitivala svoju seksualnost? Zašto su moji prijatelji propitivali moju seksualnost? Što je sve ovo značilo? Ubrzo sam upala u mračnu rupu pitanja, i pustila sam da me ta tama proguta. Željela sam vrisnuti. Nisam mogla disati.

Zadržala sam prisebnost dok se te večeri nisam vratila kući. Dok sam vozila, priupitala sam se kako mi je mogao to učiniti?

Ovdje se nije radilo o meni. Ovdje se radilo o nekome ko se borio za svoj život, svoju sreću, svoj identitet, puno prije nego što sam ja ušla u njegov život.

Ukrcala sam se na let za Irsku pet dana kasnije, koji sam rezervirala iz impulsa godinu dana ranije, kada smo prekinuli.

Pred kraj putovanja sjela sam na litice otoka i gledala beskrajnu obalu. Voda je bila mirna i vjetrić me držao s takvom sigurnošću, dok sam ponovno privlačila koljena na prsa. Udahnula sam i ustanovila da mi se negdje u tom trenutku ranjivosti osmijeh našao na obrazima.

Znala sam da Marcus više nije Marcus. Znala sam da više nisam Emery. Trebala su mi 3 mjeseca nakon povratka kući da napokon nazovem Marcusa, odnosno Molly. Moj me terapeut ohrabrio da se obratim Molly jer sam imala toliko pitanja na koja je samo Molly mogla odgovoriti. Kad se javila na telefon, Mollyn glas bio je samouvjeren i staložen. U tom sam trenutku znala da prvi put susrećem svog najboljeg prijatelja.

Hrabro sam pitala: ‘Postoji li nešto o posljednjih nekoliko mjeseci što bi mi htjela reći?’ Molly mi je objasnila svoje putovanje, a ja sam joj ispričala sve o veličanstvenim prizorima koje sam vidjela u Irskoj. Zajedno smo se smijali i to je bilo jedno od najvećih olakšanja koje sam osjetila.

Provela sam toliko nemirnih noći pitajući se zašto je moj bivši dečko postao moja bivša djevojka.

‘Koliko dugo si znala?’ – upitala sam s plašljivom znatiželjom.

‘Od svoje četvrte godine’, odgovorila je Molly.

Svakodnevno svoj identitet uzimamo zdravo za gotovo. Mislimo da su naša imena, spolovi i rutine obećani kao i dah. Naše priče su često složenije nego što se čine.

Bez obzira kako se ljubav promijenila, to će uvijek biti ljubav. Budite dovoljno hrabri da prihvatite ljubav, bez obzira kako vas pronašla, piše Emery B. Mae za Your Tango.  (Tuzlanski.ba)