Megan Jayne Crabbe je imala pet godina kada je počela bitku sa sopstvenim tijelom. Umjesto da prvog dana u školi pronađe nove drugare, upoređivala se sa vršnjacima govoreći sebi da je „bucmasta“, prenosi BBC na srpskom.

Danas, ona ima više od milion pratilaca na Instagramu, a nedavno je rekla britanskom parlamentu da bi „fobija od debljine“ trebalo da bude prepoznata kao vrsta predrasude.

Bilo joj je potrebno skoro dvije decenije da prihvati svoje tijelo. Godine koje su je dovele do toga bile su ispunjene jo-jo dijetama, razornom anoreksijom i boravkom u psihijatrijskoj bolnici.

Kada je imala 21 godinu – nakon što je napustila fakultet – dostigla je željenu težinu. Ipak, „mrzila je sve“ u vezi sa sobom.

“Znala sam da bez obzira na to koju sam težinu dostigla, to nikada neće biti dovoljno”, kaže Megan, koja danas ima 26 godina.

“Nisam mogla da nastavim takav život. Znala sam da mora da postoji nešto više. Moj poremećaj u ishrani mi je oduzeo toliko toga, izgubila sam mnogo vremena i odbila sam da dopustim da mi uzme još”,  priča ona.

“Slučajno sam na Instagramu naišla na sliku žene u bikiniju koja je pričala o prihvatanju svog tijela – bez držanja dijeta, kao i o tome kako živi svoj život onakva kakva je. Nikada do tad nisam zaista vjerovala da je to opcija”, prisjeća se.

Megan je počela da objavljuje fotografije i poruke o pozitivnom odnosu prema tijelu na svom Instagram profilu Bodyposipanda, pridobivši stotine hiljade pratilaca.

U objavama, sebe naziva „bucmastom“ i želi da njeni pratioci prihvate tu vrstu jezika.

“Riječ ‘debela’ je ranija imala moć da me izbaci iz kolosijeka. Provela sam život plašeći se da će me zvati debelom, nisam mogla ni da vidim tu riječ”, rekla je ona.

“Kada sam otkrila pokret za pozitivan odnos prema tijelu, oči su mi se otvorile za popuno novi način gledanja na debljinu. To je samo još jedna riječ, način da opišete svoje tijelo i moramo da je povratimo, kaže Megan.

Megan je počela da drži dijete sa 10 godina

Kada je napunila 14 godina, dijagnostifikovan joj je poremećaj u ishrani, a kada je došla do dvadesetih, mržnja prema svom tijelu joj je „zauzela toliko mnogo prostora u mozgu“ da je napustila fakultet i preuzela trajnu ulogu negovateljice njene sestre Geme, koja ima cerebralnu paralizu.

Danas, ona sebe opisuje kao aktivisticu, modela, autoricu i govornicu, a nedavno je završila turneju u Velikoj Britaniji gdje je pjevala, plesala i govorila o kulturi dijeta pred publici od sve ukupno 2.000 ljudi.

Nedavno ju je intervjuisala Fern Koton za njen podkast, Sretno mjesto (Happy Place). Ona je kasnije otkrila da joj je razgovor sa Megan promijenio vidike, a u podkastu Kako da omanete (How to Fail) je rekla i da je to za nju bio „trenutak prekretnice“.

“Ne mogu da vam objasnim koliko je taj razgovor za mene bio transformativan. Zastajala sam posle svake njene riječi i to je za mene bila još jedna promjena svijesti gdje sam shvatila koliko sam još uvijek bila neozbirna prema sebi”, rekla je Fern. “Otišla sam nakon toga na ljetovanje na sedmicu dana i obično bih mrzila da nosim bikini i prekorijevala sebe zbog ovoga i onoga, ali jednostavno me više nije bilo briga. Bilo je predivno”.

Megan, koja živi u Colchesteru u Essexu, nedavno je dobila poziv da posjeti britanski parlament i govori sa vladinom Kancelarijom za jednakost o slici tijela, gdje je pokrenula temu „fobije od debljine“, za koju smatra da treba da bude prepoznata kao vrsta predrasude.

“Ne možemo da imamo razgovor o slici tijela bez rješavanja problema fobije od debljine. Toliko naših nesigurnosti je ukorijenjeno u strahu od toga da smo previše debeli, a kod ljudi koji zaista žive u većim tijelima, fobija od debljine dovodi do diskriminacije u stvarnom svijetu, kao i do svakodnevnog uznemiravanja”.

Megan se ponekad na internetu suočava sa kritikama koje dolaze od onih koji vjeruju da slike sala i celulita promovišu nezdrav životni stil. Ona vjeruje da razgovori o zdravlju ne bi trebalo da se vrte oko težine i želi da vidi kraj „manjkavog“ Indeksa telesne mase (BMI) i mjerenju djece u školi jer je „zastrašujuće i ponižavajuće“.

“Ne očekujem da ljudi nužno vole svoja tijela, već da teže ka tome da ih poštuju. Imala sam sreće što sam otkrila pokret o pozitivnom odnosu prema tijelu u uzrastu u kojem jesam, jer sam dobila mnogo poruka od starijih žena koje su provele život mrzeći svoje tijelo i tek su sada naučile da prihvataju sebe.”

Iako neki svrstavaju Megan u kategoriju „influenserki“, ona nastoji da izbjegne taj opis jer „mnogo ljudi to radi zbog vlastite koristi“. Prije svega, ona želi da unese promjenu u kulturi držanja dijeta i nada se da će pomoći ljudima da izgrade život koji se zasniva na nečemu više od izgleda.

“Bio je dugačak proces sagledavanja svega u šta sam vjerovala o težini, ljepoti i vrijednosti i tjeranja sebe da to preispitam. Morala sam da stignem do tačke osnovnog poštovanja mog tijela i učenja da ne razbijam svoj izgled na komadiće. Sada želim da pomognem drugima da to postignu”.

“Kada sam imala pet godina, mislila sam da je biti debela nešto najgore što mogu da budem, internalizovala sam tu poruku u tako mladom uzrastu, tako da sam mnogo napredovala. Provela sam dosadažnji život mrzeći sebe i ne želim da se bilo ko drugi tako osjeća”, napominje Megan. (Tuzlanski.ba)