Subota, 28. Januara 2023.
Tuzlanski.ba logo

Husein Smajić iz Bugojna: Obnavlja katoličku crkvu u svome dvorištu, a pomaže i izgradnju pravoslavnih

Preuzmite sliku

U nemirnom moru loših vijesti koje nas obasipaju sa svih strana, pravo je bogatstvo čuti nešto lijepo, nešto što budi nadu i ponos.

Uprkos svim problemima, postoje pojedinci koji u teškim vremenima svojim idejama, mislima i djelima grade mostove među ljudima i narodima. Oni žive skromno aktivno radeći na povezivanju ljudi i izgradnji prijeko potrebnog povjerenja. Jedan od tih ljudi je i privrednik iz Vesele Straže kod Bugojna Husejn Smajić, koji je u pravom smislu riječi graditelj suživota i dobrih odnosa, piše Večernji.

U fokus javnosti Husejn Smajić je došao izborom za Osobu godine Večernjakovog pečata za 2014. Iza te ljudske priče stoje godine i godine dobročinstva okrunjene pričom o pronalasku ostataka 700 godine stare srednjovjekovne katoličke crkve te njenoj obnovi koju je u potpunosti finansirao sam Husejn. Uz temelje ove crkve, na njegovoj zemlji pronađeno je i 12 pokojnika prekrivenih svilom, zlatom i baršunom, pa se pretpostavlja kako je riječ o izvjesnoj kraljevskoj porodici.

  • Saradnja s Radivojem Kruljem

    Međutim, osim izgradnje katoličke crkve na svojoj zemlji, u dvorištu svoje porodične kuće, Husejn Smajić sudjeluje na različite načine u obnovi i drugih sakralnih objekata širom BiH.

    Mostarski paroh otac Radivoje Krulj, koji se pastoralno brine i za pravoslavne vjernike u tomislavgradskom kraju, kazao je kako je Husejn Smajić donirao cjelokupnu drvenu građu za izgradnju u ratu porušene crkve Presvete Bogorodice na Mandinoj gradini u Tomislavgradu.

    “Riječ je o vrlo važnoj donaciji, koja za malobrojnu pravoslavnu zajednicu u duvanjskom kraju ima neprocjenjivu vrijednost. Važno je napomenuti i to kako je za cjelokupnu drvenu građu koju je donirao za našu crkvu na Mandinoj gradini, Husejn sam organizovao i finansirao prijevoz, čime ovaj dar biva još veći. Cijela država trebala bi se ugledati i biti ponosna na ovog skromnog čovjeka”, kazao je otac Krulj.

    Kako je kazao arheolog i kustos Franjevačkog muzeja u Tomislavgradu Stipan Dilber, do ove donacije došlo je na “neobičan” način. Moglo bi se slobodno reći kako je sudbina umiješala svoje prste u daljnji tok događaja. Naime, tokom arheoloških radova na prahistorijskom lokalitetu Mandina gradina u Tomislavgradu, posebno tokom konzervatorskih radova koje je obavljao Franjevački muzej, Dilber je razgovarao i s prijateljem i suradnikom Husejnom Smajićem o obnovi pravoslavne crkve Presvete Bogorodice koja se nalazi na tom značajnom lokalitetu. Inicijalna ideja bila je da se očisti cjelokupan prostor temelja porušene crkve te spomenuti teren proširi i pripremi za autentičnu rekonstrukciju, tačno onako kako je crkva izgledala do 1992. godine, bez ikakvih naknadnih dodataka. Poznato je, na temelju raspoloživih nacrta i fotografija, kako je crkva izgledala te koje su bile njezine dimenzije.

    “U samom razgovoru s Husejnom novinari Večernjih dotakli su se obnove crkve i spomenuli paroha Radivoja Krulja koji je zadužen za dušobrižništvo ovog kraja. Husejn je nestrpljivo upitao šta on može učiniti za obnovu crkve. Kontakt s ocem Radivojem Kruljem je uspostavljen i Husejn je predložio, budući da on posjeduje svoju pilanu, da za izgradnju crkve donira svu potrebnu drvenu građu i transportuje je na lice mjesta”, kazao je Dilber.

  • Važan lokalitet

    O samoj važnosti ovog projekta svjedoči i činjenica kako je Mandina gradina jedan od najznačajnijih prahistorijskih lokaliteta i nalazišta. Naime, nekih desetak dana prije početka građevinskih radova, na mjestu obnove crkve, vršena su zaštitna arheološka istraživanja tijekom kojih je prikupljena velika količina arheološkoga materijala. Radilo se uglavnom o raznim keramičkim ulomcima iz željeznoga doba, a u idućem razdoblju slijedila je obrada toga materijala.

    Na ovom lokalitetu istraživao je i Alojz Benac, glasoviti bh. arheolog i historičar, i on je utvrdio kako je riječ o netipičnoj i neutvrđenoj gradini čiji je najznačajniji objekt veliki tumul (latinski naziv za humak ili manje brdo) na istočnoj strani izrađen od kamena. On je na njemu izvršio lociranje svetišta nekog delmatskog božanstva.

    “Crkva je u biti izgrađena na lokalitetu koji je bio kultno mjesto Delmata (ilirskog plemena), a koji sad s obnovljenom crkvom ostaje i nastavlja kontinuitet kultnog mjesta.

    O kultnom karakteru tumula govore, svakako, i nađene piramidalne grijalice, kao i dijelovi ognjišta od zemlje.

  • Iz razloga što Mandina gradina nije bila utvrđena, ona se u pogledu sigurnosti morala oslanjati na obližnje utvrde, u prvom redu na gradinu na Libu. Zbog toga bi bilo logično zaključiti da je ovaj kultni objekat imao neki općenitiji karakter i da je na Duvanjskom polju zauzimao posebno mjesto. Ako je gradina na Libu bila glavno središte zajednice delmatskih plemena – Delminium, Mandina gradina i njen kultni tumul su u blizini toga političkog centra mogli također zauzimati neko odgovarajuće središnje kultno mjesto na ovim prostorima”, dodaje Dilber.

    Prvi put se crkva na Mandinoj gradini spominje prilikom popisa lokaliteta koji je u Austro-Ugarskoj davne 1892. godine radio Vaclav Radimsky, gdje se u “Kotaru županjačkom – općina Tomislavgrad” spominje nedavno sagrađena pravoslavna crkva.

    Građevinski radovi na crkvi su u završnoj fazi i svi se raduju njenom skorom otvorenju i posvećenju.

    Husejn također pomaže obnovu i rad i bugojanske pravoslavne crkve, na čemu su mu posebno zahvalni pravoslavni vjernici i svećenstvo ovog kraja.

    Večernji je kontaktirao Husejna koji je skromno kazao kako je donaciju isporučio prije nekih dvadesetak dana te kako se nada da će se radovi na ovom objektu uskoro privesti kraju, a crkva Presvete Bogorodice na lokalitetu Mandina gradina zasjati u punoj ljepoti, onakva kakva je bila do prethodnog rata. Iskoristio je ovu priliku da još jednom pozdravi svoje prijatelje kustosa Dilbera i paroha Krulja s kojima zajedno sudjeluje u novom podizanju crkve u Tomislavgradu.

    “Trebamo biti prije svega ljudi, mostovi jednih prema drugima, da uvijek ističemo ono što nas veže i čini ljudima, da praštamo i volimo, i to je ono što je jedino važno i što ne može imati svoju cijenu. Tri naša naroda, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, stoljećima su najveće dosege postizali radeći zajedno i surađujući na svemu – od gradnje crkava pa do najvećih književnih i umjetničkih dosega. Zašto to ne bi i dalje bilo tako? Pozivam sve da razmisle što oni mogu učiniti za svog komšiju, prijatelja i brata”, kazao je Smajić. Husejn je na drugi dan Uskrsa 17. aprila 2017. organizovao izložbu pronađenih vrijednosti i ostataka na lokalitetu stare katoličke crkve koju obnavlja.

    Na ovoj izložbi našli su se katolički svećenici, pravoslavni, brojni kulturni radnici, ali i političari kao što su načelnici općina iz okruženja i gradova s kojima je porodica Smajić u prijateljskim odnosima. Tu su bili i poslovni partneri iz zemalja okruženja. Tada je Smajić izjavio: “Moja iskrena nakana je da se ljudi druže. Evo, vidite kako je lijepo kada ovdje dođe naš svećenik, bugojanski župnik fra Zoran Tadić i pravoslavni pop Slaviša Đurić. Raduje me što su se ljudi odazvali pozivu i došli na ovu izložbu.

    I na ovaj način Smajić je još jednom bio most među ljudima različitih vjera i nacija, most koji spaja različito da bi stvorio bogatstvo. Zbog toga je potrebno više ovakvih ljudi kako bismo izgradili, i svojoj djeci ostavili, društvo univerzalnih vrijednosti kao most čiji je jedan od najčvršćih temelja upravo Bugojanac i prije svega čovjek – Husejn Smajić. (Vecernji.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje