Društvo ima određena očekivanja za dječake i djevojčice. Uz to, staromodne stoljetne tradicije diktiraju kako se djeca različitog spola trebaju ponašati, koje hobije trebaju imati, pa čak i kako bi se trebala osjećati. U stvarnosti, neka od ovih pravila trebala bi se prekršiti u modernom životu, piše Bright Side.
Na primjer, neki se dječaci odgajaju kao prava gospoda, dok se drugi uče kako uvijek trebaju pokazati svoju snagu, izjavljujući da je život borba, prenosi Tuzlanski.ba.
Psiholozi kažu da moderno društvo još nije spremno potpuno odustati od agresije. Ovo je prirodni odbrambeni mehanizam koji u nekim situacijama može biti jedini izlaz. Na primjer, kada dijete iste dobi ima agresivan stav prema vašem djetetu i nemoguće je izbjeći da se bori s njim. Vaš se sin može poniziti pokušajem da se riješi sukob riječima, pa kada je to slučaj, izuzetno je važno biti u stanju da se suprotstavite sebi.
Kada se sinovi ohrabre da pokažu agresiju
Sve što je rečeno prethodno ne znači da trebate naučiti svoje sinove da razriješe bilo koji sukob grubom silom. Iako neki roditelji imaju drugačije mišljenje i ohrabruju svoje sinove da napadaju svakoga ko se prema njima ponaša neprimjereno (npr. Pogrešno izgovorio ime, uzeo igračku bez da traži dozvolu ili se odbio igrati sa uvrijeđenim djetetom). „Spremiti se za sebe“ ne znači uvijek „napad odmah“.
Majke i bake/nene misle da je slatko kad se njihov sin ili unuk druži sa djevojčicom/djevojkom. To se događa bez ikakvih loših namjera i, naravno, u tom trenutku odrasli ne misle da će ta djevojka možda jednog dana postati nevjesta njihovog sina. Ali djeca ne cijene humor i ako naglašavanje bilo kakvog kontakta s djevojčicama postane stalan, on će biti u budućnosti oprezan u komunikaciji sa ženama. Osjećat će se kao da jednostavno ne može biti s njima ili se lijepo provesti zajedno.
Kad kažu da dječaci ne plaču i upoređuju ih sa djevojčicama
Prvo, čini se da se dječak osjeća emocionalno ograničeno. Počinje misliti da su prirodne emocije koje osjeća nešto što treba sakriti. Drugo, izaziva zabludu o sebi i drugim ljudima. “Ako dječaci ne plaču, ali ja plačem, to znači da sa mnom nešto nije u redu.” Treće, kada ih osuđujete i kažete: „Ponašaš se kao djevojčica“, u dječiju glavu postavljate ideju da je biti djevojčica sramotno i da su žene gore od muškaraca.
Kad su dječaci stvoreni da uvijek daju prednost djevojčicama
Druga krajnost je pokušati odgajati istinskog gospodina od dječaka, dok osobne potrebe, želje, pa čak i apsolutno normalan osjećaj pravde pokušavaju odgajati. Teško je djetetu da razumije zašto osoba jednan pol ima povlastice u odnosu na osobu drugog pola. Pogotovo ako uzmete u obzir da su djevojčice rijetko slabije od dječaka kada su mlađe. Njihove fizičke karakteristike su približno iste.
Kad se nagovore sinovi da poljube baku/nenu ili zagrle djeda
Razumljivo je da se starije generacije osjećaju vrlo zadovoljno i srećno kad zagrle sina ili ga poljube. Ali pokušajte se prisjetiti svog djetinjstva: malo ko od vas je volio dijeliti nježne trenutke sa starijim ljudima.
Ali dječija nezadovoljstva nisu jedina zamka ove situacije. Prema psiholozima, takvo ponašanje starije generacije može dovesti do toga da dijete stekne pogrešnu predstavu o svom ličnom prostoru, što ne obećava ništa dobro u budućnosti. (Tuzlanski.ba)
