Jedna od karakteristika modernog roditeljstva je i ta što se djecu danas prilično gura naprijed u njihovom razvoju. Za sve postoje neke vježbe, savjetuje se intenzivno druženje i poticanje djeteta.

Mnogi od svog djeteta pokušavaju napraviti malog intelektualca jer realno djeca jesu spužvice i relativno brzo usvajaju nova znanja, no pitanje je li to doista potrebno. To da ih se gura u razvoju? I ne samo je li potrebno, je li dobro, ili čak možda i štetno?

Štetno?! Trendovi to ne bi rekli, ali moramo naglasiti da zapravo ne postoje studije koje su uspjele dokazati da je guranje razvoja garancija neke posebno velike inteligencije u budućnosti. Čak štaviše, postoje naznake da se forsirana djeca u nekoj malo odraslijoj dobi umore od tolikog učenja, od tolike pameti pa se jednostavno ulijene.

Sve to jesu pretpostavke jer forsiranje razvoja nešto je što se nije tako često provodilo u ranijem odgoju ranijih generacija kad je svijet tekao malo sporije nego danas pa je ustvari premalo vremena prošlo da bi se takva forsiranija djeca mogla studioznije promotriti i dati adekvatne zaključke.

Razvoj se međutim nikako ne smije ignorisati. Ako dijete pokaže interes za nečim što možda nije primjereno njegovoj dobi, to nema smisla ignoriaati. Pokazati interes – da. Potaknuti? Da, ali forsirati samo da bi se mogli pohvaliti da vaše dijete s tri godine već zna slova, da je sa četiri već spremno za profesionalne sportske vode, da uči množenje za šest godina – to je recimo – malo daleko od njihove dobi.

Lijepo je kada je dijete pametno, ali forsiranje rijetko kada dugoročno donese dobre rezultate.

Budimo individualni, naravno, jer primjera genijalaca ima mnogo no zato je važno naglasiti da nisu sva djeca zapravo spremna biti genijalci.

Danas postoje roditelji koji žele pošto poto napraviti genijalca od svog djeteta i ne dozvoljava da njihov razvoj bude u skladu s njihovom dobi i to je ovo o čemu govorimo.

Ne mora dijete od tri godine biti sustavno zabavljeno nekom razvojnom i edukativnom igrom, slovima i brojevima.

Dijete od tri godine bi trebalo biti na razini znanja crtanja primjerice – čovjeka s time da se ni tada ne očekuje da će taj čovjek na crtežu imati sve detalje. To je razina znanja primjerena njegovoj dobi, a ne slova i brojke. Lijepo je kada se dijete razvija, ali forsiranje, veličanje i ne ostavljanje djetetu vrijeme za njima primjerene aktivnosti, lako im se može obiti o glavu. Kasnije. Kada se zasite natjecanja s vršnjacima. (index.hr)