‘Budući da je kod muškog dojenčeta sporije sazrijevanje desnog dijela mozga u prvoj godini života, važna je posebna majčina pažnja i povezanost s djetetom kako bi se dječaci potpuno društveno i emocionalno razvili’

Nije tajna da mi odrasli našim dječacima radimo veliku uslugu u smislu emocionalne podrške. Društvo govori kako moraju biti “čvrsti” i “snažni” te da je pokazivanje emocija za “slabiće” i curice. To često rezultira time da oni na kraju ne znaju izraziti emocije poput tuge i nezadovoljstva jer su naučeni kako ih zatomiti, a znamo da to nije dobro.

Istraživanja pokazuju da dječacima zapravo treba više emocionalne podrške nego djevojčicama, ali zbog društvenih očekivanja i rodnih stereotipa mi im to ne dajemo. Postoje biološke razlike na koji način se razvija mozak dječaka i djevojčica. Zapravo, dječaci su emocionalno ranjiviji još u maternici, piše Miss7mama.

Ali ako iz nekog razloga ne govorimo dovoljno o tim razlikama, iako su oni putokaz za nu vrstu emocionalne podrške koju bi trebali pružiti našim dječacima. Postaje sve jasnije da ćemo, ako to ne učinimo i dalje ih dovoditi u opasnost.

Prema istraživanju Sebastiana Kraemera, “Krhki mužjak”, objavljenoj 2000. godine, dječaci su u nepovoljnijem položaju već od začeća. Prema njegovom istraživanju, muški embriji su podložniji stresu majke, a muški fetusi su podložniji stvarima poput cerebralne paralize. Dječaci imaju veću vjerovatnoću da će se roditi prijevremeno, a mrtvorođenost je češća. Nakon poroda vjerovatnije je da će kod novorođenčadi pokazati visok nivo kortizola (hormona stresa).  Pri rođenju im je mozak slabije razvijen od djevojčica do šest sedmica. Dječaci se nastavljaju razvijati sporije nego djevojčice, čak i kako stare. Kraemer napominje: “Briga o dječacima općenito je teža”.

Dječaci se ponekad čine poput divljih stvorenja – glasni su, razdragani, uvijek su u pokretu – a to može biti iscrpljujuće, čak i u tim ranim mjesecima. No, u svom radu, “Svi naši sinovi: Razvojna neurobiologija i neuroendokrinologija dječaka u riziku”, dr. Allan Schore klinički psiholog s fakulteta UCLA, ističe važnost da muška novorođenčad stvara pozitivne odnose sa svojim roditeljima i / ili njegovateljima o svom emotivnom razvoju.

“Budući da je kod muškog dojenčeta sporije sazrijevanje desnog dijela mozga u prvoj godini života, važna je posebna majčina pažnja i povezanost s djetetom kako bi se dječaci potpuno društveno i emocionalno razvili”, naglašava Schore.

Emocije su ljudska stvar, a ne rodna stvar. Kao roditelj dječaka lako je upasti u rodne zamke poput “veliki dečki ne plaču.”  Ne priznajući da dječaci imaju osjećaje i da znamo kako im pružiti odgovarajuće načine da istražuju one složene emocije koje ih čine ljudima, mi ih samo ‘programirao’ da nastavljaju ponavljati prokleti ciklus toksične muškosti i ugnjetavanja. Ako voliš svog sina, prestani pokušavati napraviti ga jakim i pravim momkom i daj mu prostora da bude potpuno formirana, emocionalno sigurna osoba. (Tuzlanski.ba)