Čuveni pisac Charles Bukowski rekao je: “Tuga je prouzrokovana inteligencijom, što više stvari shvataš – više bi volio da ih nikada nisi shvatio.”
“Inteligentni um zna sve, osim onoga što je dobro za njega. Sretni um zna što je dobro za njega prije svega.”
Sreća i inteligencija se međusobno isključuju jer je sreća stanje uma, dok je inteligencija opseg uma – prva je više fiksna, a druga fluidnija. U stvari, inteligencija je društveni konstrukt koji je problematičan. Evo razloga zašto se mnogo inteligentnih duša bori da nađe sreću:
Inteligentni ljudi imaju visoke standarde
Imati standarde je dobra stvar. To vam može pomoći da ostanete na pravom putu ka sreći i uspjehu. Međutim, postavljanje standarda koji su previsoki može postati problem. Inteligentni ljudi imaju tendenciju da znaju šta žele i odbijaju se zadovoljiti s bilo čim manjim od toga.
Njihovi visoki standardi odnose se na sva područja njihovog života. Posao, odnosi, određeni ciljevi. To im može otežati da budu zadovoljni. Mogu se stalno osjećati kao da njihova dostignuća nisu dovoljna ili da im posao ne dozvoljava da napreduju. Njihovi standardi takođe mogu značajno uticati na njihove odnose, prenosi Stil.
Inteligentni umovi nisu zadovoljni sadašnjim trenutkom onakvim kakav on jeste, oni mu stalno pokušavaju pronaći novo značenje
Kada je “inteligentno” u pitanju, svijest gubi prednost nad znanjem. Naši umovi nisu zadovoljni sadašnjim trenutkom onakvim kakav je i zato ga ili napuštaju ili odlutaju mislima, dodaju ili oduzimaju od njega, oplemenjuju ga ili preoblikuju, razumiju ili interpretiraju, itd.
Um pokušava „izmeniti“ trenutak i dodati mu novo značenje, jer trenutak sam po sebi nije dovoljan. Ovo nezadovoljstvo podstiče um na očajničku trku da bi se stekle sve informacije i uspomene koje je sačuvao kako bi trenutak bio “bolji”. I tokom ovog procesa um postaje nestrpljiv, mahnit ili izgubljen, jer su njegovi nalazi nedovoljni ili ne uspijeva pronaći ništa.
Sreća je um koji se smiruje; inteligencija je um koji odbija se smiriti
Za srećan um, šta god da je u pitanju – dovoljno je. On ne pokušava izmijeniti bilo šta, on to samo prihvata tako kako jeste i postupa u skladu s tim.
Inteligentni um nije tako lako zadovoljiti.
Većina inteligentnih ljudi previše razmišlja
Visoko inteligentni ljudi imaju tendenciju stalno analizirati i proučavati do iznemoglosti. Oni će izvagati prednosti i mane i suditi nakon što se tiho povuku.
To često dovodi do depresije.
Kada su uslovi manji od optimalnih, osjećaju se iznevjereno
Stvari često nemaju isti krajnji rezultat: inteligentni ljudi imaju čvršće shvatanje svega i uvijek im je u glavi najbolje rješenje za sve uslove.
Nepogrješiva samokontrola
Većina inteligentnih ljudi ima tendenciju naginjati ka niskom samopoštovanju i slabom osjećaju ponosa zbog grubosti u načinu na koji sami sebe procjenjuju.
Oni neće favorizovati loše osobine i prihvatiti ih po nominalnoj vrijednosti. Njihovi lični standardi su visoki.
Traže više sfere
Većina inteligentnih ljudi je vješta u razlikovanju dobra od lošeg. Oni ne prihvataju loše osobine i beskompromisni su u tome.
Neprestana racionalizacija mogućih ishoda je njihova prava priroda.
Malo ljudi ih zaista razumije
Ljudski kontakt može biti najveći izvor sreće. Mi uvijek dijelimo naše brige i stresove s ljudima, tako da ih je onda lakše nositi.
Većina inteligentnih ljudi rijetko pronalazi nekoga s istom dubinom karaktera s kim bi mogli podijeliti svoje brige i ublažiti svoj teret.
Inteligencija često može dovesti do psiholoških problema
Ljudi koji imaju natprosječni koeficijent inteligencije imaju neki vid psihološkog poremećaja koji ih čini neprestanim sudijama time što postavljaju nemilosrdna pitanja. Ljudski um je vrlo složen i nije u potpunosti shvaćen.
Prekomjerna analiza i osjećaj izolovanosti je činjenično stanje za inteligentne ljude. Ovo ipak može biti jako nezdravo. Ali, sa druge strane, veoma teško promjenjivo kod ljudi viskoke inteligencije.
Sreća je svakodnevni naporan rad
“Sreća kod inteligentnih ljudi je najrjeđa stvar za koju znam.” – Ernest Hemingway. (Tuzlanski.ba)
