Trznuti čašicu ili dvije rakije prije jela čest je običaj kod kuće ili u restoranu, ali ta navika ne otvara apetit niti poboljšava okus hrane.

Naprotiv, može je samo pokvariti, baš kao i probavu, što će vam signalizirati stiskanje želuca, kojeg na taj način šokiramo. Međutim popijete li kakav gorkasti liker u malim gutljajima, nećete zatvoriti okusne pupoljke, nego ih pripremiti, baš kao i potaknuti želučane sokove.

Stoga umjesto jedne ljute na “eks”, prema bontonu stola, mogu se popiti biljna, gorkasta pića s blažim alkoholima. Nikako nemojte odabrati slatko u čašici jer biste mogli dobiti žgaravicu, pa takva pića sačuvajte za kraj, odnosno desert.

Prema legendi, ritualno ispijanje gorkastih pića prije jela kako bi se potaknula probava seže još u drevnu Grčku, kada je otac medicine, Hipokrat upravo preporučivao ritualno ispijanje aromatiziranoga gorkog vina prije obroka. Historija bilježi takvu kulturu i kod drugih drevnih civilizacija koje su koristile gorka, lagana alkoholna pića u istu svrhu: od Asiraca do Egipćana i Tatara.

Aperitiv je postao popularan tek krajem 18. stoljeća, a posebno je zaživio u Italiji. Pićima poput vermuta, martinija i camparija s vremenom je rasla popularnost, a uskoro su nastali i popularni spritz, negroni i bellini.

Digestivi se piju pri kraju jela kako bi se potaknula cirkulacija i poboljšala probava. I dok će vam Francuzi preporučiti kakav konjak, dobar brendi ili Chartreuse (kartuzijanski biljni liker), Italijani se zalažu za rakiju od grožđa, gorki amaro, Fernet-Branco (gorki liker koji broji više od 40 biljaka i začina, kao što su mirisna smola, rabarbara, kamilica, kardamom, aloe, šafran, gospina trava i druge).

Nijemci na kraju jela nazdravljaju likerima kao što su Kräuterlikör i Underberg, a u Španiji i Portugalu dominiraju ojačana vina. Za koji god se napitak odlučili, budite nježni prema svojem zdravlju. (punkufer.hr)