Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Čim dođete s posla jurite na wc? Stručnjaci otkrili zašto nas baš tada ‘tjera’

Preuzmite sliku

Nema mjesta kao što je dom – rekla je Judy Garland u Čarobnjaku iz Oza, a čini se kako se ta poruka može primijeniti na puno stvari, pa tako i na naše navike odlaska u toalet. 

Prisjetite se situacije – negdje ste na odmoru, kilometrima daleko od svoje kuće. Priroda ‘zove’, trčite u WC, sjedate na porculanski tron i čekate – ali ništa se ne događa. I dalje čekate. Ništa se ne događa. Ovo je ublažena katastrofa. Vi ste samo napunjen paket koji nikako da se isprazni.

Ne brinite, niste sami.

Većina ljudi osjetit će snažan nagon za odlazak obaviti veliku nuždu kad dođu kući, a u stranim prostorima imat će problema, pa čak i zatvor. Međutim, zašto se to događa?

Malo ko se ne bi složio da je puno ugodnije obaviti nuždu u privatnosti vlastitog toaleta.

Nick Haslam, profesor psihologije sa Sveučilišta u Melbourneu, objašnjava taj misterij.

– Po mom mišljenju, iskustvo ‘rasterećenja’ po povratku s putovanja uglavnom je Pavlovljev odgovor: dom je sigurnosni signal koji znači da je ovo pravo mjesto za ići na WC.  Ako je tokom putovanja ili izbivanja od kuće došlo do inhibicije ili zadržavanja, odgovor opuštanja vjerovatno će se pojaviti kad se vratite kući – kaže on.

  • U osnovi, kada ste na drugom i manje poznatom mjestu, strah od nepoznatog sprječava vas da se opustite i obavite nuždu. To se ponekad naziva ‘uvjetovanim zatvorom’. a dr. Brooke Gurland, kolorektalni hirurg na klinici Cleveland, rekao je za New York Times da je to jednostavno zato što smo ‘stvorenja navika’. Kad se okolina promijeni, naša crijeva se sablazne.

    Ako postanemo nervozni oko odlaska na WC dok nismo kod kuće, Gurland primjećuje da držimo stolicu koja se stvrdnjava i suši unutar debelog crijeva, slično kao čep.

    Poznato opušta crijeva

    Međutim, kad se vratite kući, čep se probudi. Međutim šta je najvažnije, o tome ne razmišljate aktivno. Ne gledate u svoj toalet i ozbiljno razmišljate o potrebi ‘rasterećenja’, već se takva evakuacija događa automatski – a to je, napominje Haslam, zanimljiv dio.

    Kad uđete kroz svoja vrata, vidite, nanjušite i čujete stvari koje su vam poznate. Opuštate se i mentalno i fiziološki u svojoj tvrđavi samoće. Redovni je red uspostavljen i vaše tijelo ne osjeća kao da treba biti u obrambenom okruženju. Opušta – pa tako i crijeva.

    To je dugo i kratko. Ne kontrolišete svoje moći pražnjenja – oni kontrolišu vas. Morate im se pokoravati, čak i ako se osjećate drugačije. (24sata.hr)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , ,