Idealna tjelesna težina ne može se svesti na jednu univerzalnu formulu.
Idealna tjelesna težina nije samo broj koji vidite na vagi, niti nešto što bi trebalo da vam pokvari raspoloženje pred ogledalom. Ona je mnogo više od toga – usko je povezana sa zdravljem i rizikom od bolesti poput dijabetesa, povišenog krvnog pritiska i kardiovaskularnih oboljenja.
Iako se godinama kao standard koristi indeks tjelesne mase (BMI), sve više stručnjaka ističe da on ne daje potpunu sliku stanja organizma.
Zbog toga se sve češće spominju i druge metode koje pokušavaju preciznije odrediti optimalnu težinu.
Zašto BMI nije uvijek pouzdan pokazatelj?
BMI se računa jednostavno – dijeljenjem tjelesne težine u kilogramima sa kvadratom visine u metrima. Prema toj skali, vrijednosti ispod 18,5 označavaju pothranjenost, dok se one iznad 30 smatraju gojaznošću.
Međutim, problem je što ova formula ne pravi razliku između mišićne i masne mase. Ne uzima u obzir ni godine, ni građu tijela, pa se može desiti da osoba sa većim udjelom mišića ima isti BMI kao neko sa viškom masnog tkiva, iako im je zdravstveno stanje potpuno različito.
Alternativni pristupi mjerenju idealne težine
U pokušaju da se dobije realnija slika, koriste se i druge formule, među kojima je i Krefova formula. Ona u obzir uzima visinu, godine i građu tijela, pa nastoji individualizirati procjenu idealne težine.
Osnovni princip glasi: (visina u cm − 100) + (godine / 10) × korekcioni faktor. Korekcioni faktor se mijenja u zavisnosti od građe tijela, pa konačan rezultat bolje odražava individualne razlike među ljudima.
Građa se najčešće dijeli na tri tipa:
- srednja građa
- krupnija građa (šira ramena i jača kost)
- sitnija građa (uža kost i manja tjelesna struktura)
Zbog toga dvoje ljudi iste visine i godina ne moraju imati istu idealnu težinu – upravo zato što se njihova tjelesna struktura razlikuje.
Obim struka kao važan pokazatelj zdravlja
Jedan od najjednostavnijih i vrlo korisnih pokazatelja zdravstvenog rizika jeste obim struka. Pravilo kaže da bi obim struka trebao biti jednak ili manji od polovine tjelesne visine.
Na primjer, osoba visoka 170 cm trebala bi imati struk do oko 85 cm. Veće vrijednosti mogu ukazivati na povećanu količinu visceralne masti, koja se povezuje sa većim zdravstvenim rizicima.
Odnos struka i kukova otkriva raspodjelu masti
Pored obima struka, koristi se i odnos struka i kukova (waist-to-hip ratio), koji pokazuje kako je masno tkivo raspoređeno u tijelu. Prema preporukama, povećan rizik se smatra:
- kod muškaraca iznad 0,9
- kod žena iznad 0,85
Nema jedne idealne brojke
Idealna tjelesna težina ne može se svesti na jednu univerzalnu formulu. Ona zavisi od više faktora – visine, građe, godina i rasporeda masnog tkiva, piše Krstarica.
Zato je najbolje posmatrati tijelo iz više uglova, umjesto oslanjanja samo na jednu metodu. Kombinacija BMI-ja, obima struka i drugih pokazatelja daje mnogo realniju sliku i pomaže da bolje razumijete svoje zdravlje.
