Isto su nazvali sina, isto im se zovu žene, glava ih boli u isto vrijeme…

Blizanci mogu djelovati sablasno, ne samo da su uznemirujuće slični fizički – što i nije čudno jer dijele isti DNK, već obično odrastaju okruženi istim ljudima, igrajući se istim igračkama i baveći se istim aktivnostima.

Vjerovatno ih se i traumatiziralo istim crtanim, porodičnim scenama i razočaravajućim poklonima za rođendane. No, još je više neobično kad ne rade niti jednu od tih stvari, no ispadnu potpuno isti. Pravi primjer za to su upravo ovi blizanci.

James Edward Lewis iz američkog Ohia oženio se sa ženom imena Linda, no s njom se razveo i ponovno oženio s Betty, s kojom je dobio sina kojeg su nazvali James Alan. Lewis je bio posvojen kao beba, a kad je bio u svojim kasnim 30-ima, uspio je uz velike napore pronaći svoju porodicu. Otkrio je kako ima brata blizanca i upoznao ga – Jamesa Arthura Springera. I ne samo to, James Arthur je imao bivšu ženu Lindu, sadašnju ženu Betty i sina kojeg su nazvali – James Allan.

Nakon što je ova priča prvi put izašla u javnost 1979., dvojicu braće je kontaktirao psiholog Thomas Bouchard, koji je želio analizirati kako su blizanci ispali tako slični unatoč tome što su bili razdvojeni te nisu znali za postojanje onog drugog.

On je otkrio i druge bizarne sličnosti – oboje su kao djeca imali psa kojeg su nazvali Toy, a najdraži su predmeti u školi i jednom i drugom bili matematika i modelarstvo. Oboje su radili poslove zaštite ljudi – jedan kao šerif, drugi kao zaštitar. Osim toga, otkrio je kako imaju glavobolje u isto vrijeme, ne samo na isti dan, već i u isto doba dana.

Iako to zvuči kao izmišljeno, i sami blizanci su bili začuđeni.

To nije bio jedini takav slučaj, a u psihologiji se bilježe i blizanci Oskar Stohr i Jack Yufe koji su također bili odvojeni kao bebe, samo što je ovo bilo u Evropi 1930-ih. Stohr je odrastao u Njemačkoj te se pridružio Hitlerovoj mladeži. Yufe je, pak, odgojen kao Židov te se preselio i Izrael. Jedan je crtao svastike u bilježnici, drugi je nosio jarmulke.

I ipak, unatoč tome što su bili međusobno različiti koliko to ljudi mogu biti, kad su se susreli u 50-im godinama života otkrili su da govore slično, vole istu hranu, nose gumene narukvice oko zgloba, hodaju slično i imaju iste neobične navike – primjerice obojica ispiru WC školjku prije nego je koriste.

Stručnjaci kažu kako to je čudno, ali i ne posve. Za ljude koji su genetski jednaki, nije neobično da reaguju isto kad su izloženi istim svakodnevnim iskustvima (hrana, WC i slično). Činjenica da je jedan Židov, a drugi bivši obožavatelj Hitlera je nevažano, barem genetski gledano. (express.hr)