Petak, 29. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Bh. student u Njemačkoj: Ostati ili se vratiti u rodni grad nakon završetka fakulteta?

Preuzmite sliku

Kada završim fakultet, imaću izbor – vratiti se kući ili ostati u Njemačkoj.

Ja bih najradije da se vratim u Banjaluku, ali to će se desiti samo u slučaju da bude neka dobra i sigurna opcija, jer sa završenim fakultetom u Njemačkoj mogu bez ikakvih problema dobiti posao, specijalizaciju i obezbijediti se do kraja života, pišu Nezavisne novine.

Počinje svoju priču Nemanja Manojlović, mladi Banjalučanin koji privodi kraju studije medicine u njemačkom Ulmu, gdje se pored nauke bavi i košarkom u nižerazrednom Viblingenu. “Ali opet, kuća je kuća, vidjećemo, već sad se lomim oko toga. Tu je i djevojka, ozbiljna veza, treba tu da nam se poklope planovi”, kaže Nemanja. On se za studiranje u Njemačkoj odlučio nakon završetka banjalučke Gimnazije. “Na prijedlog roditelja išao sam na nekoliko kurseva jezika u Njemačku, te mi se svidio način na koji stvari funkcionišu”, kaže Nemanja. Dodaje da se kasnije počeo interesovati za studije, način prijave, uslove i sve ostalo vezano za studiranje.

“Nakon nekoliko nevjerovatnih činjenica, kao što su da semestar košta od 80 do 140 evra te mogućnosti za relativno jeftino stanovanje, troškove života i studentsku zaradu, uz Numerus Clausus od osam odsto stranaca na medicini, shvatio sam da je to jako dobra varijanta i da imam šanse. Ipak nisam mogao direktno da počnem sa fakultetom, jer za građane van Evropske unije ima posebna godina pripreme, takozvana Studienkolleg”, priča Nemanja. Dodaje da je nakon položenog prijemnog ispita iz njemačkog jezika proveo godinu dana u Haleu, malom gradu pored Lajpciga.

“U Lajpcigu sam bio od avgusta 2010. do jula 2011, gdje sam išao na dodatni kurs njemačkog, te hemije, biologije, matematike i fizike. Za upis na fakultet sam imao konačni ispit i morao sam priložiti dokaz o prosječnoj ocjeni sa pripremne godine, diplome iz banjalučke Gimnazije i prijave za prvu godinu medicine”, ispričao je Manojlović o svom odlasku i polasku na studije u Ulmu. Manojloviću su i roditelji doktori medicine, pa kaže da mu je bavljenje ovim zanimanjem odmalena bila logična opcija, uz nerealne snove iz djetinjstva da jednog dana zaigra košarku u NBA ligi i slično. Kaže i da je ponekad sumnjao da mu je to bilo nametnuto, ali da je nakon druge godine fakulteta shvatio da je to ono što zaista želi. Za Ulm se odlučio zbog preporuke prijateljice iz Tuzle koja je u tom gradu takođe studirala medicinu, kao i zbog dobre povezanosti sa rodnim gradom, za koji je tada tri puta sedmično išao autobus, a sada ide svaki dan.

Htio je i da izbjegne veće njemačke gradove, a kao razloge zbog kojih se odlučio za Ulm navodi i to što se radi o studentskom gradu veličine slične kao Banjaluka te što je u pitanju jako dobar fakultet. On je posljednji ispit na fakultetu položio u julu ove godine. “Studije medicine u Njemačkoj traju šest godina, dvije godine predklinike, tri godine klinike i godina prakse, odnosno nešto kao stažiranje kod nas”, kaže Nemanja. Dodaje da je završio sa predavanjima i fakultetskim obavezama sa prosjekom 2,3, pojašnjavajući da je 1 najveća ocjena, a 5 neprolaznost. “Još treba da položim državni ispit, odnosno sve iz kliničkog dijela studija i godina prakse. Puno posla, ali je već sve to relativno poznato. To će i u suštini biti ocjena koja će stajati na diplomi, tako da ovaj sadašnji prosjek nema neku važnost trenutno, osim eventualne lične satisfakcije”, ističe Nemanja.

Kaže da nikada nije imao ni najmanje probleme kao stranac u Njemačkoj, ali da ipak drugi narod i običaji ne mogu da učine da se osjeća kao kod kuće. S vremenom se iskristalisalo i društvo sa kojim se druži, za koje kaže da su “atipični Nijemci”, sličniji našem mentalitetu nego zapadnom. U Ulmu se počeo baviti i košarkom u jednoj od nižih njemačkih liga. “Uz poneku rekreaciju na fakultetu, košarka ili odbojka, te nakon četiri godine, sitnih povreda, dobre organizacije vremena, te smanjenja obima obaveza, na prijedlog kolege počeo sam da igram košarku u Viblingenu, malom klubu, gdje se igra takozvana beton liga. Prošle godine smo otišli u viši rang, višu beton ligu”, kaže on. Ističe da je jako zanimljiv odnos prema sportu u odnosu na naše prostore. “Relativno opušteno, bez svađe i rasprave da li je bio faul ili ne, aut ili koraci”, kaže Nemanja. Mladi Banjalučanin trenutno priprema državni ispit, ali ima i tri treninga sedmično, što smatra da je odlična relaksacija uz mukotrpno učenje.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , ,