Ova godina je poput predhodnih bila obilježena putovanjima. Međutim, samo kada smo u punom sastavu, putovanja pored foto imaju i onu drugu stranu, svoju drugu priču, video prezentaciju.

Slobodno vrijeme, dobra ekipa i organizacija su osnovni preduslovi za naša putovanja, novac je bitan ali ne glavni i presudni faktor jer se ne radi o velikim iznosima i galantnim putovanjima nego o racionalnom raspoređivanju, odricanju i avanturističkom poduhvatu. Cijena naših putovanja je u velikoj većini slučajeva jednaka onoj koja bude u vidu iznosa na računu nakon par večernjih izlazaka velikog broja naših sugrađana.

Dobili smo poziv od dugogodišnjeg prijatelja koji živi i radi u Ukrajinskoj prijestolnici Kijevu. Nismo tražili izgovor da ne idemo, nego način da odemo. Prva asocijacija na put u Kijev bio je avion, naravno sve do prve kafe, gdje je pala odluka da ipak idemo automobilom te na taj način sve dosadašnje izazove zamjenimo novim. Izazovom od ukupno 3200 kilometara i preko 40 sati vožnje.

Put je obilježilo neizostavno zezanje, beskonačna vožnja, arogantni mađarski graničari, korumpirani ukrajinski policajci, čuvene Lade i Trabanti, predizborni plakati sa kojih se smješkaju Shevchenko i Klicko kao i niz drugih anegdota koje će poput anegdota sa prethodnih putovanja ostati u lijepoj uspomeni.

Nakon Budimpešte, Brisela, Amsterdama, Rima, Venecije, Firence, Barcelone, Ljubljane, Kopera, Beograda… Kijev je bio uistinu najveći izazov ali ne i posljednji, jer na redu je… Vjerovatno Beč, odakle imamo i najviše poziva na „konak\”, zašto da ne?

{igallery id=\”7801\” cid=\”102\” pid=\”1\” type=\”classic\” children=\”1\” showmenu=\”1\” tags=\”\” limit=\”100\”}

Prethodne reportaže: Bezvizni režim & I Tako smo upoznali Tanju

N. Krdžalić – Tuzlanski.ba