Četvrtak, 26. Novembra 2020.
Tuzlanski.ba logo
zeljka1
Preuzmite sliku

Ispovijest Tuzlanke: Domaćica, majka troje djece, 22 puta odbijena za posao u ovoj godini

Popularno

“Dođem ti ja tako kući, prigrlim svoju djecu kao da ih nisam vidjela 100 godina. Nek su mi samo oni zdravi i živi.”

zeljka1

Željka je 36-godišnja sugrađanka, domaćica, majka troje prekrasne djece, supruga, borac… Iako je od ranog djetinstva do današnjeg dana na svojoj koži najbolje osjetila čuvenu uzrečicu da “život nije bajka” ni u jednom momentu nije klonula. Nasmijana i vedrog duha korača kroz život uzdignute glave. Pokušava pronaći posao, ne predaje se, ne gubi nadu niti namjerava izaći kao gubitnik iz ove bitke, bitke sa kojom se susreće veliki broj mladih ljudi u našem gradu i u našoj državi, bitke koja se zove: Nezaposlenost.

Željka po svemu što ćete pročitati u njenom razgovoru za Tuzlanski.ba treba biti primjer mnogim mladim ljudima, koji brzo odustaju, gube nadu, čak ne žele ni da pokušaju. Njena priča još uvijek nema sretan kraj, ali sigurni smo da hoće, MORA! Jer pravi borci iz svake bitke izlaze kao pobjednici, a Željka… Željka je apsolutno jedan od njih!    

Borim se ja i dalje…

“Život me ni jednog momenta nije mazio. Ostala sam još kao dijete bez majke. Djetinjstvo i nije bilo baš kako bi trebalo biti, ali kako kažu „nejse”.

Živ insan sve pregrmi. Rat je bio učinio svoje. Hvala Bogu pa sam u tom ratu upoznala svog tada mladića, sada muža. Evo sad će 20 godina kako smo zajedno. A to ćemo obilježiti skromno u krugu porodice. On djeca i ja.

Da… majka sam troje djece, divne djece, djece koja su ponosna na mene, jer u meni osim majke vide velikog borca. Priča iz mog života na njihovim licima ostavlja trag da rastu bezbrižno i sigurno. Kad izgubite ono najmilije i najvrijednije u životu, a to je dijete, drugačiji su vam pogledi na sve u životu. Na ljude, drugu djecu, na ljubav, posao, jer kroz takve stvari uvidite šta je u životu pravi prioritet.

Biti majka i domaćica cijeli život? Ili pak biti poslovna žena? Nikad nisam mogla razumjeti žene koje samo guraju tu prokletu karijeru pa kada prođu godine i godine shvate da je njihov biološki sat davno prestao da alarmira, da više nisu u stanju ni fizički ni psihički da rađaju djecu. Imati djecu velika je sreća, pogotovo njih troje.

Često čujem kako se mlađim majkama teško „izboriti” sa jednim djetetom, zašto? Treba zapeti i rukama i nogama pa biti majka, domaćica i nadasve poslovna žena. Treba skinuti kapu onima koji nemaju kućnu pomoćnicu da pripomogne u čuvanju djece, čišćenju po kući, peglanju, pranju, kuhanju…i d

a ne nabrajam više. Ja još uvijek pokušavam da se ubacim u taj bubanj pored majke i domaćice da budem i poslovna žena,ali teško. Kako teško? Zašto teško?

zeljka-djeca1

Pa eto na primjer, zadnjih mjesec dana krenulo me s tim intervjuima za posao. Da kažem aplicirala sam na više od 6 mjesta u tih mjesec dana. A od Nove Godine na 22 mjesta, ali nisam baš neke sreće da me zaposle. Jedni kažu ne primaju žene, samo muškarci dolaze u obzir (a u opisu posla još se navodi da prodavnica bude besprijekorno čista i uredna, hm…).

Dobro, nisam ja tu još digla ruke, odem na jedan razgovor tu u čaršiji. Lijepo sve izgleda. Mladić koji je vodio razgovor sa mnom, onako do nekih 25 godina. Kulturan, pita za porodicu, a ja ko iz topa, troje djece imam i osmijeh mi od uha do uha, toplina oko srca.

A on? Promjenio je izraz lica, preznojio se u momentu. Mislim se ja, šta tebi sve prolazi kroz glavu. Vidim odmah da sam “otpala”. Ma mislim se, ne razumiješ ti to mladiću. Džaba tebi to odijelo i kravata, ne znaš ti šta je bogatstvo. Dođem ti ja tako kući, prigrlim svoju djecu kao da ih nisam vidjela 100 godina. Nek su mi samo oni zdravi i živi. Za razliku od mladića kome očigledno nisu odgovarala moja djeca u građevinskoj firmi gdje sam bila zaposlena dobila sam otkaz nakon što sam ostala u drugom stanju, bila sam primorana da idem na trudničko bolovanje jer su mi bubrezi bili u zastoju.

Aplicirala sam zaista na mnogo mjesta, samo neki od njih su: “CM Cosmetic”, knjižara “Kultura”, prodavnica obuće “Astra”, “DM drogerie”, butik “Navigare”, “New Yorker”, “McDonald’s”, “Violeta”, prodavnica obuće “Planika”, “Dekor centar”, “Blažić Trgovina”, “Office-shoes”, “Baby centar”, “Dević”… Od svega nabrojanog bila sam pozvana na svega tri intervjua. Borim se ja i dalje da nađem posao. Valjda će negdje neko i meni dati naklon, da pored svega što sam majka, domaćica budem i žena koja će svakodnevno ići na posao. Ne predajem se ja tako lako, majka je najveći borac!”

Na kraju, skromno ćemo napisati i Željkin kontakt, uz iskrenu nadu da će ova priča imati sretan kraj: zeljka.kijo@gmail.com, Tel: 061-879-446

Tuzlanski.ba

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: