\”Nažalost u ovoj našoj negativnosti u društvu ljudi kao da još više trče za crnom hronikom i perverzijama današnjeg vremena.\”

Adnan Murselović je rođen u Brčkom, gdje trenutno živi sa suprugom. Diplomirao je žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Tuzli 2008. godine. Trenutno radi na USAID projektu \”Mladi Eko Lideri\” i obavlja funkciju medijskog konsultanta. Kako nam je Adnan i sam reko:

\”Sve je to trenutno, vidjet ću gdje će me put dalje odvesti. Posao je jako teško naći u bilo kojoj branši, a to se odnosi i na novinarstvo. Sve je jako malo plaćeno.\”

Radio je Adnan za brojne pisane i za elektronske medije. Međutim, živjeti od novinarstva u BiH je baš kao i kada su u pitanju brojna druga zanimanjima izuzetno teško.

\”Ako si pošten u poslu nema te nigdje, jer nisi se prilagodio konstrukcijama današnjeg vremena kao što je laž, neetičnost, nemoralanost i još zbog svog poštenja u tom sistemu ispadaš i nesposoban.

Tada sav tvoj pozitivan rad jako teško ispliva na površinu u ovom blatu.\” Rekao nam je Adnan osvrčući se na trenutno stanje kada je u pitanju sigurnije zposljenje.

Nakon što smo odgledali trailer za dokumentarni film \”Teško se meni, a i vama\”, odmah smo pronašli I kontaktirali Adnana a zanimalo nas je apsolutno sve. Stoga, nismo imali strpljenja da Adnana po novinarskom šablonu zvanom \”Intervju\” ispitujemo pitanje po pitanje nego smo ga zamolili da nam ukatko otkrije apsolutno sve što nas je zanimalo. Odakle ideja za ovaj dokumentarac, kako je nastao, gdje se snimao, ko je zaslužan, kao i Adnanov osvrt na trenutno stanje u društvu kojem svakodnevno svjedočimo.

Ljudi trče za crnom hronikom i perverzijama današnjeg vremena

\”Kažu neki ljudi za ovaj dokumentarni film \”Teško se meni, a i vama\”,: \”Pa opet teška tema. Ima li neko nešto pozitivno da uradi\”. Ja kažem da ima i to dosta pozitivnih stvari, ali ponavljam, nažalost konstrukcija današnjeg vremena ne dozvoljava da pozitivno dominira u društvu. Dok sam radio na BDC televiziji u Brčkom pored osnovnih obaveza radio sam jednu jako pozitivnu emisiju pod nazivom \”Sunčana strana grada\” u kojem sam pokazao da ima nešto pozitivno u društvu, da ima mladih ljudi koji imaju talenat i kapacitet. Kada sam to radio ljudi su oko tebe svi pozitivni i sve je pozitivno.\” Rekao je Adnan te dodao:

\”Nažalost u ovoj našoj negativnosti u društvu ljudi kao da još više trče za crnom hronikom i perverzijama današnjeg vremena. Postavim sebi pitanje i zamislim se kada bi svi ujutru nakon paljenja TV-a gledali edukativne, interesantne emisije, pozitivne emisije koje će natjerati na razmišljanje o svemu u društvu ili čitali edukativne i pozitivne stvari, i tako godinama, onda bi sigurno imali potpuno drugačiju sliku. Bili bi napunjeni znanjem, pozitivnim informacijama i sve negativno mogli bi prije sanirati, jer bi bili sposobni na vrijeme reagovati kako treba. A, sve dok ujutru otvaramo oči sa serijama i reprizama kič i šund emisija i literatura, nema od nas ništa. Još plus na to sve kada nadovežeš da ne čitamo i ne obrazujemo se, e baš smo onda postali roboti koji će nam drugi krojiti naše putanje, a to i jeste cilj svih vlasti. Danas je najveći umjetnik ko zna sebi napraviti prostora u ovom blatu i hraniti se nekim drugim stvarima.\”

Kada je u pitanju dokumentarni film \”Teško se meni, a i vama\”, Adnan ga je okarakterisao kao \”iskazivanje nelagodnosti današnjeg življenja\”:

\”Teško se meni, a i vama je jedan odraz većine građana BiH i njihovih svakodnevnih problema i mislim da na tom polju ne treba da šutimo. Ja ne šutim i ovo je jedan od načina kada čovjek nešto iz sebe želi da ispolji. Svako ima svoj način ispoljavanja nelagode i nezadovoljstva samo ga treba pravilno iskoristiti. Mogao sam i ja sjediti kući i komentarisati i optuživati i na kraju ništa se neće ni promijeniti. A, to nam se i dešava godinama. Evo, i ovaj intervju bilo ko da bude čitao za njega biće jedan trag ničega. Svrstati će ga u još jednu narodnu \”praznu priču\”. Čudan smo narod. Kao da ne volimo sebe dovoljno, a pogotovo druge. Zato ponavljam ovo je jedan moj oblik iskazivanja nelagodnosti mog i našeg života u zemlji u kojoj želim da živim.\”

Osvrnuo se naš sugovornik i na one koji su najzaslužniji za snimanje ovog dokumentarca, na aktere filma kao i na konačnu namjeru koju je želio postići njime.

\”Sve sam sam radio, osim muzike koju je radio Edin Džambić i Edvin Čandić i na kraju se pojavljuje i pjesma tuzlanskog benda No Rules sa pjesmom \”Banda vlada\”. Vjerujte mi da je bilo teških trenutaka dok sam snimao, jer priču koju sam slušao mojih prijatelja vidio sam i sebe i razmišljao, pa šta mi radimo, šta nam se ovo dešava, da li smo normalni. Dokumentarni film traje oko pedeset minuta i radio sam sa običnom kamerom koju sam osvojio sa drugim mjestom na takmičenju koje je organizovano u sklopu \”14. Sarajevo film festivala\” sa kratkim filmom \”Izgubljeni život\”. \”Teško se meni, a i vama\” sniman je oko dva mjeseca i trajao je toliko zbog mojih drugih obaveza. Sve je rađeno u Brčkom. O problemu o kojem se priča odnosi se na sve građane BiH. Možda će nekome i biti interesantno da čuje šta Brčaci pričaju, jer susretao sam se sa različitim ljudima iz raznih krajeva BiH i većina Brčko doživljava kao grad \”idile\” i tu je kao svima sve lijepo i nemaju nikakvih problema.\” Rekao je adnan te dodao:

\”Sa dokumentarnim filmom imat će dvije slike. Sliku građana Brčkog i druga je gdje smatram da će se većina pronaći u pričama aktera bez obzira, ponavljam, bio on u Neumu, Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci, Bijeljini itd. Većina učesnika koji se pojavljuju u dokumentarnom filmu su moji prijatelji i htio sam da čujem i zabilježim njihovu priču života. U ovom projektu sam namjenski ispričao jednu stranu priče, a to su priče običnih građana BiH. Politička lica u ovome nepostoje, jer smatram da imaju i previše prostora za reklamiranje. Jedan akter u dokumentarnom filmu Armin Račić je dobro kazao da danas političari, nažalost, u BiH čine elitu. Političari koji ništa ne rade i ne stvaraju, a ne privrednici ili umjetnici i slično. Pa, valjda se zna šta je elita i ko bi trebao da čini elitu. E, to sve govori da se ovdje sve okrenulo naopačke. Nešto što može logički, praktično i teoretski, e u tom slučaju kod nas uglavnom ne može. I tako svih ovih godina. Jedno, te isto.\”

Zanimalo nas je da li je ovaj Adnanov dokumentarni film prvi izazov ili ih je bilo i prije?

\”Dosta imam nekih svojih privatnih uradaka i to je moje pražnjenje. Nažalost, ne posjedujem kvalitetnu video operemu i ne mogu se baviti ozbiljnije ovim radom, a velika mi je želja. I šta se dešava. Postepeno energija opada, godine prolaze i postaješ nizašta i to sve zbog finasijskih nemogućnosti gdje ne možeš osigurati sebi osnovno kako bih mogao zadovoljiti kvalitet svog rada. I tako prolazi period pravog trenutka u jeku snage i pogledaš iza sebe i vidiš da si ostao tinejdžer sa 40 ili više godina. Sve zbog trke za opstanak u ovom kapitalističkom društvu ili bilo kojem društvu gdje dominira novac. Dok si se ti tako borio za život, tvoja generacija, ne tako daleko vazdušnom linijom, postali ljudi. To stanje sam opisao u radio drami \”Gdje je Australija, a gdje smo mi\” za koju sam, takođe osvojio drugo mjesto na takmičenju radio novinarstva za područje jugoistočne Evrope. Opisao sam osobu koja je okružena problemima i koja se može poistovjetiti sa kompletnim društvom u BiH. Na kraju u tom ludilu odlazi iz svoje zemlje u kojoj nije vidio svoju budućnost, odnosno dostojanstven život. Ne bih volio da se to i meni desi, pa da odem odavdje, ali vidim kao da svaki dan sve više razmišljam o tome.\”

Planovi?

Plan za dokumentarni film \”Teško se meni, a i vama\” je da se prikaže na nekom festivalu u BiH i dalje kako bude. Iskreno, ne očekujem ništa. Ispoštovao sam svoju volju, a ako šta više od toga bude, naravno da ću biti zadovoljan kao što bi i svi ostali bili zadovoljni sa svojim rezultatom. Zahvalio bih se svima koji su mu dali podršku kao i vama što ste me pronašli i što ste prepoznali, ako ništa, onda moj trud koji sam uložio u snimanje ovog filma, a nakon prikazivanja na nekom od festivala bit će dostupan u svom cjelokupnom trajanju.